Čitanja: Otk 11,19a; 12,1-6a.10ab; 1 Kor 15,20-27a; Lk 1,39-56.

Predragi hrvatski hodočasnici!

1. Koji je razlog vašeg dolaska na ovo predivno mjesto našega Nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke? Zar se hrvatski hodočasnici nisu umorili svake godine, na današnji dan, pohađati draga nam Marijina svetišta diljem Lijepe naše? Draga braćo i sestre, ovdje smo i ove godine da bismo živjeli radost neba pred crnim Gospinim likom, prepunim Božje blizine i utjehe za zahvalne, ali i umorne korake hrvatskih vjernika. Ovdje smo da bismo i ove godine izvršili Stepinčev zavjet Isusovoj majci Mariji:
“Obećavamo da ćemo ti ostati vjerni i iskreni štovatelji!
Vjerni dok budu žuborili potočići naši,
šumjele rijeke naše,
dok se bude pjenilo sinje more naše!
Vjerni dok se budu zelenile livade naše,
dok se budu zlatila polja naša,
dok se budu sjenile tamne šume naše.
dok bude mirisalo cvijeće domovine naše”.

Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke, kao i druga naša marijanska svetišta, mjesto je u kojem su se tijekom stoljeća, kao i danas, okupljali hrvatski vjernici da bi umnožili vjeru, učvrstili ufanje i osnažili ljubav te da bi posvjedočili svoju pripadnost Kristu i Crkvi. Ovamo se dolazilo, i dolazit će se ovamo, tražeći zagovor One koja je puna milosti da nam pomogne u borbi kako bismo sačuvali vjernost Bogu, Isusovu križu i Evanđelju, kako bismo ostali vjerni Crkvi i njezinim pastirima.
Ovdje, pogledom uprtim u Mariju, vjernici izgrađuju kršćanske stavove i opredjeljuju se za mudrost Kristova križa. Na koljenima pred Majkom Božjom Bistričkom, nalazili smo i nalazimo snagu da ostanemo vjerni Crkvi, osobito kada je progonjena. Ovdje se uči ljubiti Crkvu koja je naša duhovna majka. Njoj zahvaljujemo što se zovemo i što jesmo djeca Božja (usp. 1 Iv 3,1). Ovdje se s osobitim raspoloženjem moli “Oče naš”. Svetišta Majke Božje su naše ispovjedaonice i naši oltari, to su mjesta naših duhovnih obnova i obraćenja. Ovdje se posebno čuju kucaji srca naše Crkve i naše Domovine.

2. Braćo i sestre, ovdje, na koljenima pred dragim likom Majke Božje Bistričke, uvijek iznova učimo što je Crkva, koja je od Krista povjerena apostolima i svima nama. Otajstvo Marije nerazdjeljivo je povezano s otajstvom Crkve; od trenutka Bezgrešnog začeća, preko Navještenja, Pohoda, Betlehema i Nazareta do Kalvarije. Marija je zajedno s apostolima, poslije Isusova Uzašašća, ostala u molitvi čekajući silazak Duha Svetoga, koji je javno očitovao rođenje Crkve, a poslije toga je bdjela nad prvom kršćanskom zajednicom. “U međuvremenu, pak – uči Drugi vatikanski koncil – kao što je Isusova majka – na nebu već proslavljena tijelom i dušom – slika i početak Crkve kakva treba biti dovršena u budućem vijeku, tako ona i na ovoj zemlji svijetli putujućem Božjem narodu kao znak sigurne nade i utjehe, sve dok ne dođe dan Gospodnji” (LG, 68).
Blažena Djevica Marija je u našoj kršćanskoj vjeri nova Eva, ona koja nam je rodila Isusa Božjega Sina. Krist svojim uskrsnućem daje čovječanstvu cilj koji nema vremenskih ograničenja i koji nas, i u duhovnome i u tjelesnome smislu, uvodi u radost vječnosti. Posljednji čovjekov neprijatelj, tjelesna smrt, a s njome sve što pripada boli i trpljenju, nesigurnosti i slabosti, podvrgnuto je vlasti Krista, Kralja svemira. Marija je pridružena tom iskustvu pobjede nad smrću. Usnula je u Kristu i uznesena u slavu neba. U svjetlu toga otajstva spoznajemo kako se na Marijinu životnom primjeru gradi budućnost ispunjenoga života.
Prva dva misna čitanja govore o sučeljavanju dobra i zla, života i smrti, a evanđelje o suprotnosti između ljudske moći i ljudske neznatnosti pred Bogom. S jedne strane se podižu prijestolja na kojima sjede silnici i bogataši, dok su s druge strane ponizni, siromašni i gladni. Marija je na strani onih posljednjih i zna da je nad njima ruka Božja, koja ih štiti i brani. Zato kaže: “Odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje” (Lk 1, 48b-50).

3. Danas slavimo Boga koji nas je stvorio i otkupio i koji u Mariji pokazuje da gleda neznatnost i prihvaća malenost, da uzvisuje ponizne i pridružuje nebeskoj slavi one koji u vjeri žive povijest ljubavi koju čovjekova oholost nije uništila.
Crkva je zauvijek ubilježena u povijest našega naroda i naše Domovine, zauzeto bdijući nad sudbinom svojih sinova i kćeri, posebno u vremenima kad smo kao narod bivali poniženi i progonjeni, u vremenima ratova i izgubljene nacionalne samostalnosti. Sluga Božji Ivan Pavao II., po povratku u Rim nakon drugog pohoda Hrvatskoj, ovako je opisao našu povezanost s Isusovom Majkom: “Kada se jedan narod suoči s trenucima muke i križa, vrlo snažno, kao ni u jednoj drugoj zgodi, osjeti povezanost s Kristovom Majkom te mu ona postaje znak nade i utjehe. Tako je bilo u mojoj domovini, u Poljskoj, tako je bilo i u Hrvatskoj i u svakoj drugoj kršćanskoj naciji koja je bila izložena teškim povijesnim iskušenjima” (Ivan Pavao II., Osvrt na apostolski pohod Hrvatskoj prilikom generalne audijencije u srijedu, 7. listopada 1998.).
Blažena Djevica Marija na nebo uznesena sjaji poput duge na nebeskom svodu što ga često pokrivaju gusti oblaci. Kako je i danas važna ova “duga” na oblačnome nebu svijeta! Ona nam poručuje da usred nepravdi, nasilja, kriza svake vrste, kušnja, drama, mržnje i smrti koje pritišću čovječanstvo ima mjesta za svijetli trag. Otvara se prostor nade za drukčiju budućnost, za humaniji i mirniji svijet. Crkva upravo tako promatra, tumači i suočava se s poviješću svijeta i svakog pojedinca. Kao što smo čuli u današnjim biblijskim čitanjima povijest je obilježena trajnom napetošću između dobra i zla, života i smrti, ljudske sile i neznatnosti pred Bogom. Ali zlo je već po Kristu pobijeđeno i na kraju slijedi konačna pobjeda dobra.

4. Draga braćo i sestre, iz radosnog promatranja otajstva Marijina uznesenja na nebo, pitajmo se kako to otajstvo može odjeknuti u našem životu; u našim mislima i osjećajima, u našim odlukama i djelovanju.
Nije lako hodočastiti ovom zemljom. Bez vjere, može izgledati čak i nemoguće. Stoga smo došli ovamo svojoj Majci i Kraljici moliti da ona hodočasti s nama na putu života.
Molimo za naše obitelji koje su prve i temeljne ljudske zajednice. Obitelji su mjesta života i ljubavi. Život svakoga društva, naroda i države ovisi o obitelji. Potrebno je zalagati se, osobito u ovo vrijeme gospodarske krize, kako bi obitelji imale ono potrebno za život i napredak.
Ovdje stavljamo pred našu Majku sva svoja pitanja i probleme, osobne i obiteljske, kao i velika pitanja našega naroda, društva i države.
Zdravo Djevo, Kraljice Hrvata! Budi s nama, bdij nad svakim ljudskim bićem, nad svakim muškarcem i ženom, nad svakim djetetom začetim pod majčinim srcem.
Bdij nad svakom savješću. Uči nas bdjeti, da poput blaženog Alojzija ostanemo čiste savjesti, da poštujemo Božje zapovijedi. Osobito onu koja glasi: ne ubij; ne ubij ljudsko biće začeto u krilu majke.
Čuvaj Presveta Bogorodice, od razaranja i uništavanja, kako nas same tako i druge. Pomozi nam da čuvamo svoje dostojanstvo, dostojanstvo svakoga čovjeka, svake obitelji; dostojanstvo svoga naroda i države.
Uči nas pravilno se služiti slobodom kojom nas je Stvoritelj obdario. Ohrabri nas da smognemo snage, i protiv struje zalagati se za vrjednote Evanđelja tamo gdje su one zatirane, bilo zbog ljudske slabosti, ili krivo shvaćene slobode. Pomozi nam braniti, zastupati i promicati načela Evanđelja, osobito kad je u pitanju ljudski život, brak, obitelj, odgoj djece i mladih, istina, pravednost i ljubav.
Svaki dan molimo: ne uvedi nas u napast! Ne smijemo se igrati sa zlom. U ovoj našoj Domovini, koja je tijekom povijesti toliko iskušavana i za koju su mnogi trpjeli i dali svoje živote, nemojmo dopustiti eksperimentiranja nad životom i zdravljem ljudi.
Blažena Djevice Marijo, budi nadahnuće svima koji se zalažu s odgovornošću, ljubavlju i požrtvovnošću za naše opće dobro, za život i napredak društva i države. Ne dopusti da se obeshrabrimo pred izazovima i poteškoćama ovoga trenutka.
Usmjerujući svoj pogled k Blaženoj Djevici Mariji molimo da nam ojača nadu i povjerenje, jer čovjeka danas, više nego ikada, muči privid ovozemnog života, besmisleni ishod ljudskih planova i djela, te neizvjesnost i nesigurnost pred budućnošću.
Snaga Marijine pobjede ogleda se u vjeri kojom se potpuno prepustila Bogu kako bi On na njoj mogao iskazati “snagu mišice svoje”. Sve, baš sve, pronalazi pravo objašnjenje u Marijinoj vjeri.
U stvari, sve što je povezano s Marijom, povezano je i sa svakim od nas: njezin život postaje primjerom, uzorom, nadahnućem i snagom našega života.
Stoga se od nas traži da ne budemo ravnodušni gledatelji, koji se nemoćno mire s različitim oblicima suprotnosti, već da svoju slobodu i odgovornost prihvatimo kao izazov. Na nama je da se odlučimo birati dobro, život i povjerenje u Boga, ne sumnjajući u Gospodina koji je uvijek blizu i koji se nikada ne umara ohrabrivati nas i snažiti svojom milošću.

5. Marija nas uči kako nas raspoloživost za Boga otvara raspoloživosti za braću i sestre te raspoloživosti za život, koji podrazumijevamo kao solidarnu i radosnu zadaću. Božja nas ljubav poziva da iziđemo iz onoga što je ograničeno te nam daje hrabrost da radimo za dobrobit sviju. Kako bi se to postiglo papa Benedikt XVI. u svojoj najnovijoj enciklici “Caritas in veritate – Ljubav u istini” govori o potrebi da i u javnom prostoru bude mjesta za Boga.
Sveti Otac kaže: “Kršćanstvo i druge religije mogu dati svoj doprinos razvoju samo ako i u javnom prostoru bude mjesta za Boga, pri čemu se osobit naglasak stavlja na kulturalnu, društvenu, ekonomsku te nadasve političku dimenziju. Socijalni nauk Crkve nastao je kako bi kršćanstvu priskrbio ‘statut građanstva’.”
Papa nastavlja: “Nijekanje prava na javno ispovijedanje vlastite religije i na djelovanje usmjereno upoznavanju javnosti s istinama vjere negativno utječe na istinski razvoj. Isključivanje religije iz javnog života, kao i religijski fundamentalizam (suprotna krajnost), onemogućuju da se osobe zbiljski susretnu i zajedno surađuju u napretku čovječanstva. Na taj način osiromašuju motivacije javnog života, a politika poprima tlačiteljski i agresivan izgled. U ozbiljnu opasnost dolazi poštovanje ljudskih prava, bilo zbog toga što im biva oduzet njihov transcendentni temelj bilo zbog nepriznavanja osobne slobode.”
Sveti Otac naglašava: “I u laicizmu i u fundamentalizmu nestaje mogućnost plodnog dijaloga i djelotvorne suradnje razuma i religijske vjere. Razum je vazda potrebit pročišćenja vjerom, a to također vrijedi i za politički razum, koji sebe ne smije držati svemogućim. No isto je tako i religija potrebita pročišćenja razumom kako bi očitovala svoje autentično ljudsko lice. Svakim prekidom toga dijaloga razvoj čovječanstva plaća vrlo visoku cijenu.” (Benedikt XVI., Caritas in veritate, br. 56.).
Stoga Crkva, vjerna Evanđelju, a prema smjernicama Benedikta XVI., poziva sve: i pojedince, i društvene i državne institucije, na poštivanje ljudskih prava svakoga čovjeka i građanina, vjernika i nevjernika.

6. Predragi vjernici, molimo za našu domovinu Hrvatsku, za slogu i zajedništvo u njoj; da tkivo našeg hrvatskog naroda ne razjedinjuju oni kojima nije stalo do hrvatskoga boljitka. Molimo često i ustrajno, osobito nadolazećih mjeseci, za narod i Domovinu da nas Bog oslobodi od privida i zavaravajućih ponuda te da nam dade mudro srce kako bismo mogli spoznati i podržati ono što promiče opće dobro, solidarnost s potrebnima, mir i razumijevanje na dobrobit svih u sadašnjosti i budućnosti. Svetu krunicu, tu nama dobro poznatu molitvu Mariji, Majci Kristovoj i Majci našoj, neka se moli češće i ustrajnije.
Kardinal Stepinac u ovome je Svetištu rekao: “Ako dakle hoćemo da budemo pravi štovatelji Majke Božje, i ako hoćemo da računamo sa sigurnošću na Njezin sveti zagovor, bilo za sebe, bilo za obitelji, bilo za našu domovinu Hrvatsku, koja nam je toliko na srcu i čiji su sinovi upravo ovdje nalazili utjehu u teškim danima prošlosti, onda valja da mrzimo na grijeh i opačinu i na sve ono, što nije u skladu sa zakonom Božjim.” (J. BATELJA – C. TOMIĆ (prir.), Alojzije Kardinal Stepinac, nadbiskup zagrebački. Propovijedi, govori, poruke [1941-1946], Zagreb 1996., str. 36).
Dragi hodočasnici, prihvatimo poruku nade i odgovornosti koja proizlazi iz svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije. Ona od nas traži poslušnost; poslušnost Bogu i Božjoj Riječi, po primjeru Presvete Bogorodice i blaženog Alojzija Stepinca, poslušnost koja je protkana molitvom, spremna raditi za pravdu i solidarnost, za istinsku slobodu i pravedan mir. Snagom kršćanske nade trebamo širiti optimizam i boriti se protiv zla koje sije bezvoljnost i malodušje u našoj sredini. Neka nam u tome pomogne Fidelissima Mater Advocata Croatiae – Najvjernija Majka Odvjetnica Hrvatske. Amen.