Svetkovina Velike Gospe u njezinu svetištu u Aljmašu

Aljmaš, (IKA) – Više od 35 tisuća hodočasnika hodočastilo je na Veliku Gospu 15. kolovoza Gospi od Utočišta u Aljmaš. Od toga je oko 25 tisuća sudjelovalo na središnjemu misnom slavlju koje je predvodio vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, zajedno s pomoćnim đakovačkim i srijemskim biskupom Đurom Hranićem i svećenicima iz osječkih i okolnih župa i samostana.
Na početku središnje mise aljmaški župnik i ravnatelj svetišta Ante Markić srdačno je pozdravio kardinala, hodočasnike i goste rekavši, između ostaloga: “Uzoriti gospodine kardinale! Ovo veliko mnoštvo hodočasnika slilo se u ovu dolinu mira danas, da bi tu doživjelo radosni susret s Marijom, majkom Isusovom i našom. Oni se žele njoj predati i doživjeti radost susreta. Zato želimo čuti danas i ovdje vašu pastirsku riječ i poruku”.

Kardinal se srdačno zahvalio na dobrodošlici. U homiliji je istaknuo da želi u ime svih glasno reći, “ono što bi svaki hodočasnik rekao iz svoga srca”. Otkrivao je kakvi su sve nutarnji poticaji koji hodočasnike vode k Mariji, u svetišta. “Mnogi su ranjeni ranama rata i to ih je dovelo Gospi… Drugi su došli tražiti hrabrosti za život… I to iz ljubavi, ne iz mrženje. Mnogi je došao zbog svojih životnih, obiteljskih poteškoća. Ima onih koji su došli moliti nebesku pomoć u svojim fizičkim bolima… došli su moliti za zdravlje, i zemaljsko i duhovno. Drugi traže utjehu i snagu da mogu podnositi križeve koji ih snalaze. Mnogi traže od Gospe da ih nauči trpjeti, jer je to toliko puta važno. Mnogi su došli, jer se osjećaju grešnicima. Grijeh se za njih prilijepio i đavao im šapće da je to “normalano”. “Takvih nas je najviše”, rekao je kardinal. Mnogi su zato došli tražiti milost oproštenja i “otpokoriti” za svoje grijehe. Roditelji su došli preporučiti svoju djecu, jer strahuju za njih zbog velikih opasnosti koje ih okružuju. Došli smo ovdje naći svjetlo, nadu, optimizam. Došli smo ovdje susreti onu koju je Bog odabrao i pripravio za majku svoga Sina. Ona je to prihvatila. Upravo radi te njezine pripravnosti i raspoloživosti spram Božje volje ona je – uzvišena, na nebo uznesena. To smo došli otkriti i odabrati kao izvor vlastite nade. Marija je naš uzor, to ponovno otkriti svrha je naših hodočašćenja, Jer, svi želimo biti sretni, potpuno sretni. To od nje danas želimo izmoliti: blaženstvo, vječnu sreću, rekao je između ostaloga, vrhbosanski nadbiskup.

Na završetku mise biskup Hranić pozdravio je sve hodočasnike u ime dijecezanskog biskupa Marina Srakića. Zahvalio se kardinalu na riječima ohrabrenja u vjeri i nadi. Riječi zahvale izrekao je i svim svećenicima, redovnicima i redovnicama, pjevačima, župniku Markiću i njegovim brojnim suradnicima, za sve što su učinili i čine na dobro hodočasnika. Biskup Hranić posebno je pozdravio vrlo brojnu nazočnu mladež i pozvao ih da u Mariji na nebo uzensenoj gledaju svoj cilj, nasljedujući ju u životnoj hrabrosti i velikodušnosti.
A župnik Markić je zahvalio svima koji svojim radom ili prilozima sudjeluju u gradnji nove Gospine crkve i izrazio nadu da će ona i sve što je planirano za to svetište biti završeno godine 2004. kad će Aljmaško svetište slaviti tri stoljeća svoga postojanja.

Ovogodišnji hodočasnici zatekli su u Aljmašu dvije velike novosti. Prva je – nova župna i proštenišna crkva u gradnji. Njezini novi oblici već su vrlo dobro uočljivi, zgrada je “pod krovom”, ali još uvijek u gustim skelama. Upravo se podiže veliki zvonik po kojem će crkva, s panoramom Dunava u pozadini, naličiti lađi koja plovi pod velikim jedrom. Na hodočašću su bili i njezini arhitekti iz Zagreba i graditelji iz Osijeka.
Druga je novost četiri metra visoki kameni križ, postavljen prije dva dana na mjestu gdje je ostao jedini dio zida od bivše crkve, razorene 1991. godine. Križ su isklesali, postavili i darovali aljmaškom svetištu trojica braće Markić: Luka, Zvonko i Darko, koji imaju svoju kamenorezačku radionicu nedaleko do Splita. Premda nose isto prezime kao i aljmaški župnik, nisu s njime u rodu, već im je to bio jedan od poticaja za taj velikodušni dar. I oni su došli kao hodočasnici i bili gosti župe i župnika. Nakon kardinalove mise križ je blagoslovio biskup Hranić.
Misa je bila na otvorenom, a ispred oltara bio je postavljen zavjetni Gospin kip koji je nakon razaranja aljmaške crkve nađen u ruševinama, spašen i obnovljen. Pjevanje i službu Riječi predvodio je mješoviti župni zbor iz Josipovca kod Osijeka.
Po tradiciji, najviše je hodočasnika bilo iz osječkih župa. Uz njih su, brojnim autobusima i osobnim automobilima pristigli i hodočasnici iz osječke okolice, Baranje i Srijema. Mnogi su išli pješice. Najveću pješačku skupinu, 1.200 ponajviše mladih vjernika, predvodio je osječki župnik i dekan, Ivan Vidaković. Na put dug 22 kilometra krenuli su u četiri sata, a u Aljmaš stigli oko 9 sati. Veliki broj hodočasnika se ispovijedio, svi su pribivali misi, pričestili se, razgledali kako raste nova crkva, s molitvom krunice posjetili Gospinu kapelicu “pod lipom” i ondje zahvatili vode iz živog izvora.