Zadar, (IKA) – Uloga i vrijednost žene, vrijednost ljudskog tijela i potreba služenja glavni su naglasci koje je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa tematizirao u propovijedi na svetkovinu Velike Gospe u srijedu 15. kolovoza. Predvodio je središnja misna slavlja u župi Uznesenja BDM u Škabrnji i u svetištu Gospe Maslinske na Belafuži u Zadru, kamo tradicionalno hodočasti tisuće vjernika iz cijele nadbiskupije, štujući zavjetnu drevnu sliku Gospe s Djetetom, autora Paola Veneziana iz 14. st. Svetkovini na Belafuži prethodila je devetodnevna duhovna priprava, a svetište iz 12. st., koje Gospu opisuje metaforom “kao bujna maslina u polju” ove je godine i obnovljeno. Sredstva za obnovu fasade i krovišta za taj spomenik kulture koji datira iz 12. st., a do njega je u povijesti bio i samostan pustinjaka, uz župljane, osiguralo je i Ministarstvo kulture RH. Dvogodišnji radovi vođeni su pod nadzorom ing. Josipa Kršulovića, pročelnika Konzervatorskog odjela u Zadru i belafuškog angažiranog župljanina. Na blagdan Velike Gospe svake godine Crkva nam posreduje veliki govor u navještaju Božje riječi. Bog nam osvjetljava put i obogaćuje nas jakim temama za naš život, rekao je mons. Prenđa. Misna čitanja ističu tri važnosti: ženu, proslavljenu i pobjednicu nad zlom stavljaju na prvo mjesto. Marija preuzima ulogu nove žene koja prihvaća Božje poslanje i postaje izvor preobrazbe svijeta. Slavna i preobražena početak je i slika konačnog savršenstva Crkve, putokaz nade i utjehe putničkom narodu. Božja riječ govori i o ljudskom tijelu i njegovoj pobjedi na raspadljivošću u Kristu uskrslom. Po Mariji i Elizabeti, ženama duboko utkanima u povijest svijeta i Crkve, Bog nas poziva na uzajamno služenje, životu i čovjeku. “Ženu ne zovemo pravim imenom kad je nazivamo nježniji ili slabi spol. Mislimo pritom na poštovanje, ljubav i brigu koju ona s toliko topline, supružničke, majčinske i sestrinske, iskazuje onima koji je okružuju. No pred njom se tako zatvaramo po kriteriju dostojanstva. A sveti pisci promatraju ženu pod vidom dostojanstva kao osobe. To nam treba biti polazište za uvažavanje svake žene i za naše postupanje prema njoj. Rasprava o ravnopravnosti žena i pitanju tko je jači, muškarac ili žena, dovodi do situacije da se ženi otežava život. S jedne strane, zahtijeva se da budu jednake muškarcima ili još bolje od njih, čak i na radnim mjestima; a očekuje se i da sve dužnosti kod kuće obavi na nepogrešiv način. Marijino uznesenje je dobar povod da se promisli o ulozi žene u obitelji, našem narodu i svijetu. Vrijednost žene se nameće kao važna tema u javnosti i društvu, no tome ne treba pristupati po kriteriju moći”, istaknuo je nadbiskup Prenđa. Poručio je da žena u društvu treba dobiti mjesto koje je neće iscrpljivati, nego će joj omogućiti da u punini može izraziti svoju ženstvenost i majčinstvo, te ostvariti svoje radne sposobnosti i poslovne kvalitete, bez dodatnih i suvišnih opterećenja. Istinski pogled na ženino dostojanstvo i ulogu u društvu treba očekivati u vlastitoj obitelji, kroz suprugu i majku u obitelji stječe se pravi pogled na ženu. Uloga majke je jedinstvena za rast čovjeka i stvaranje ispravnog pogleda na ženu, čemu treba doprinijeti i škola kao odgojno obrazovna ustanova. “Treba očekivati novi korak učvršćivanju zdravih pogleda na žensko biće. I mediji trebaju promicati zdravi pogled na ženu, lišen komercijalnog i potrošačkog mentaliteta. U kršćanstvu je žena uzdignuta do samog Boga. Po Mariji je svaka žena doživjela svoje veliko i puno dostojanstvo”, istaknuo je nadbiskup, poručivši: “Neka sve žene u liku Marije dožive radost što ih Bog poziva da u svojoj ženstvenosti i majčinstvu daju nezamjenjivi doprinos rastu čovjeka u vjeri u ljudskosti”. Govoreći o vrijednosti ljudskog tijela, istaknuo je da je tijelu po Božjem planu određen udio u konačnoj proslavi i potpunom ostvarenju čovjeka. “Tijelo nije jedan od potrošačkih elemenata našeg života. Ono ima svoje dostojanstvo jer njime izražavamo svoju osobnost. Ono je način našeg komuniciranja sa svijetom, čovjeka i stvorenog. Njime izražavamo najplemenitije osjećaje prema drugima, nažalost često i srdžbu i mržnju”, upozorio je mons. Prenđa. Tijelom odražavamo Božju ljepotu i određeno je za velike ciljeve koje je Bog postavio-blaženo, neprolazno i neprekinuto gledanje Boga. “Riječ je o proslavi i spasenju cijelog čovjeka, njegove tjelesne i duhovne stvarnosti. Mnogi problemi u pristupu tijelu plod su duha. Zato ni tijelo ne može doživjeti svoju ljepotu niti se možemo pred nju postaviti kao dar Božji, nego se često ide s požudom i grijehom. Treba obnoviti sebe iznutra kako bismo novim očima gledali druge”, poručio je nadbiskup, potaknuvši na razmišljanje koliko poštujemo i kako gledamo na ulogu tijela u hodu prema Bogu. “Molimo za tu milost da dublje razumijemo što nam je Bog pripremio, dajući nam tijelo da dođemo na ovaj svijet. U događaju Marijina uznesenja duše i tijela vidimo veliko uporište za kršćanske i moralne stavove o ljudskom tijelu. Bog je tom tijelu dao veliku čast i odredio mu veliku sudbinu. Dao mu je udioništvo u blaženoj vječnosti u nebu. Pozvao je svako tijelo na proslavu. U Kristovu uskrsnulom tijelu i Marijinom uznesenom i proslavljenom svaki ljudski život pozvan je na taj isti život Isusa i Marije svojom tjelesnošću i dušom”, rekao je. Marijin blagdan poruka je i na služenje svakom čovjeku. “Služenje je pravi život. Uložiti sebe da drugima bude dobro znači služiti. Marija se sva stavila u služenje Božjoj riječi. Dar života je prilika za služenje, jer je sam Stvoritelj u svakom životu kao u svome hramu, građevini. Prihvaćati život, štititi ga i braniti najviši je oblik služenja u ljudskom postojanju i najveće poslanje na ovom svijetu. To je poruka i poziv na ponos i zahvalnost Bogu što možemo biti služitelji, čuvari i posvetitelji života, da u nj unosimo Božju stvarnost. Ima li većeg zadatka, većeg dostojanstva i milosti od tog dara”, upitao je nadbiskup. Izrazio je zabrinutost za zarobljenost mladih života čije je tijelo zbog strasti i razuzdanosti postalo rob i roba. “Marija nas poziva da obnovimo nadu u onoga koji može sve izliječiti. Može se izići iz pakla ovisnosti, može se pobijediti zlo smrti koje ponižava mlade. Postoje mladi koji radosnim pogledom i izgledom svjedoče Božji hod s njima. Bog nam ne uskraćuje radost. Ako nešto u početku i ne razumijemo, daje nam razumjeti da je to blagoslov za nas i da se ništa ne može bez žrtve. Bez žrtve se ne možemo očistiti, osloboditi, postati novi ljudi, jer grijeh ne može proći bez trpljenja. Samo je pitanje koliko razumijemo da pristupajući Bogu doživljavamo otapanje svega što nas tišti i što trebamo odbaciti od sebe da bismo bili cjeloviti ljudi”, rekao je mons. Prenđa. Kako bi kultura smrti odnosila što manje dragocjenih života, nadbiskup je pozvao i zakonodavce da budu poštivatelji i promicatelji života, jer u svakom životu Bog vidi svoju sliku i priliku. Njihova je moralna zadaća da budu služitelji čovjeku, rekao je, upozorivši na zagađenost društva nasiljem, kriminalom, ovisnošću, otimačinom i nepravdama. Sve to traži uzdignuće duha da bismo shvatiti što treba činiti za dušu i tijelo. Svetkovina Velike Gospe poput magneta privlači milijune u marijanska svetišta diljem svijeta. Razlog tolikom hodu vjerničke povorke prema Marijinom liku jest što u njoj, preobraženoj i uznesenoj na nebo, vjernik vidi ostvarenje svojih najdubljih čežnji za trajnim i neprolaznim životom. U Gospi vidi ostvarenje konačne pobjede dobra nad zlom, rekao je nadbiskup Prenđa, pozivajući vjernike da ne misle da su nemoćni. Jer, čini nam se da je više zla nego dobra u svijetu. “No nije tako. Više je dobra nego zla, ali dobro nije vidljivo. A zlo je glasno i agresivno. Oni koji računaju s Bogom u životu i radu uvijek imaju snage. Molimo za nadu i pouzdanje da život, koliko god bio težak, u Božjoj blizini može dobiti novi početak, snagu i spasenje”, poručio je nadbiskup, stavljajući pred sve lik Marije. “Ona je naše nadahnuće, poziv svima nama kako je veliko i lijepo biti uz Boga i kako se iz te blizine njega može nositi drugima, darovati njegovu ljubav i blizinu onima koji su potrebni”. Nadbiskup je povjerio Crkvu, narod i domovinu Marijinom zagovoru koja vodi uskrslome Kristu. Njena tiha, ali sigurna i uvjerljiva prisutnost i blizina te susret s njom u molitvi unose mir i sigurnost u naša srca i daju nam snage za ljudski i dublji kršćanski život, zaključio je mons. Prenđa.