Sisak, (IKA) – Predavanje “Sveto i profano na minijaturama u Misalu biskupa Jurja od Topuskog” održao je u srijedu 18. svibnja u dvorani Sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu ravnatelj Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu dr. Milan Pelc. Na početku dr. Pelca, sisačkog biskupa Vladu Košića i sve okupljene pozdravila je voditeljica Ureda za kulturu Biskupije Spomenka Jurić.
U izlaganju predavač je istaknuo da je Misal biskupa Jurja iz Topuskog bez pretjerivanja najvrednija, najljepša i najraskošnija knjiga koju posjeduje hrvatska kultura, te kako u našoj baštini ne postoji ni jedna takva reprezentativna liturgijska knjiga s kojom bi se mogla usporediti. “Sam misal napisan je krajem 15. stoljeća na inicijativu i uz financijsku potporu biskupa Jurja, ali nije završen za vrijeme njegova života, te su svoj doprinos izradi tog djela dali još neki. Poslije biskupa Jurja za daljnje dotjerivanje i oslikavanje zaslužan je kardinal Toma Bakač, a na kraju svoj osobni pečat dao je još jedan veliki biskup Aleksandar Ignacije Mikulić. On ga je 1690. godine dao uvezati u raskošne korice prekrivene baršunom, opremljene izvanredno reprezentativnim srebrnim ukrasima s medaljonima na kojima su najznačajniji sveci ilirskog sanktorala, ali i sveci Ugarskog kraljevstva s kojim je snažno povezana Zagrebačka nadbiskupija. Tako tu možemo pronaći ugarske kraljeve sv. Stjepana i Ladislava, ali i hrvatske svece poput sv. Kvirina sisačkog, sv. Jeronima te bl. Augustina Kažotića”, rekao je predavač te iznio zanimljivu činjenicu da je misal bio u upotrebi u svečanim misnim slavljima u zagrebačkoj katedrali sve do kraja 17. stoljeća.
Govoreći o autoru misala, dr. Pelc rekao je kako je on naručen od nepoznatog minijaturiste koji je živio i djelovao u Zagrebu. “On je oslikao još neke knjige u to vrijeme, a ovaj misal svakako je njegovo najvažnije djelo. U njemu se on iskazuje kao majstor velike vještine, veliki umjetnik i sitno-slikar koji visoko kotira i u europskoj povijesti minijature. Nažalost ne znamo kako se točno zvao, postoje tek neke pretpostavke. Nakon smrti biskupa Jurja misal je preuzeo kardinal Bakač te je prepisani misal dao slikovno završiti u Budimu. Zato danas u njemu imamo radove dva autora koji se stilski potpuno razlikuju jedna od drugoga”, ustvrdio je dr. Pelc, osvrnuvši se na neobičan spoj svjetovnoga i profanog u samoj knjizi.
Dr. Pelc podsjetio je i na život biskupa Jurja, istaknuvši kako je on relativno slabo poznat u povijesnim izvorima. “Rođen je oko 1450. godine u mjestu Steničnjaku, koje danas ne postoji, a nalazilo se na rubu Sisačke biskupije između Topuskog i Karlovca i u to doba bilo je važan kaštel. S tek osamnaest godina 1468. postao je nadredbenim opatom opatije u Topuskom. Nešto kasnije postao je i zagrebački kanonik, a 1488. godine zaređen je za biskupa. Što je važno 1496. godine posvetio je oltar Blažene Djevice Marije u zagrebačkoj katedrali i pretpostavlja se da je misal Juraj upravo namijenio za taj oltar. Umire 1498. godine s manje od pedeset godina. Juraj je sebe dao ovjekovječiti na početnoj stranici, a ta je stranica i jedina cijela oslikana, na njoj nema nikakvog teksta, nego je prikazan nebeski zbor, Sveto Trojstvo, Bogorodica kao zaštitnica zagrebačke katedrale i biskup Juraj. On sam pojavljuje se na dnu stranice klečeći pobožno s pogledom prema uzvišenim osobama, a kraj njega je njegova druga zaštitnica sv. Barbara”, rekao je predavač te u nastavku predstavio pregled minijatura iz misala s osobitim osvrtom na one ranije nastale, a koje odišu snažnim kasnogotičkim stilom.