Čitanja: Otk 7,2-4. 9-14; 1 Iv 3,1-3; Mt 5,1-12a;

1. Današnja svetkovina Svih svetih ispunja nas radošću i nadom. Radujemo se zbog spoznaje što mnoga naša braća i sestre uživaju puninu zajedništva s Bogom, što su po milosti postigli svetost. To nam u isto vrijeme ulijeva nadu, jer je i nama dana milost da budemo sveti i bez mane pred njim u ljubavi, kako kaže sveti Pavao (usp. Ef 1,4).
Prvo čitanje iz knjige Otkrivenja govori o velikom mnoštvu “što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika” (Otk 7,9). Tko su ti što tvore veliki narod? To su sveci, svi spašeni koji su postigli trajno i savršeno zajedništvo s Bogom. Nisu to samo oni što ih je Crkva svečano proglasila svetima. Puno je više onih koji nisu doživjeli crkvenu kanonizaciju, ali ih je Bog, jedini tvorac i darivatelj svetosti, pridružio zajedništvu nebesnika. Nitko od njih nije anoniman jer svaki je obilježen “pečatom” što ga je Bog utisnuo na čela slugu svojih (usp. Otk 7,3). Među njima su i ljudi s kojima smo živjeli, naša rodbina, susjedi, oni koje smo susretali, osobe čiju smo svetost zapazili, kao i one čija je svetost prošla nezapaženo.
Misao na to veliko mnoštvo obuzima naša srca radošću. Ovdje na zemlji često vidimo nevolje i zlo koje kao da sve više zauzima maha, ali kršćanska objava nam kaže da će ljubav Božja na kraju pobijediti. To veliko mnoštvo svetaca upućuje nam danas poruku radosti, ali i poziv na odgovornost. Poruka radosti rađa se iz dubokog i istinskog pogleda na svijet i na vrijeme u kojem živimo. Moramo priznati, svijet nas često zbunjuje opsegom zla koje se širi u različitim oblicima i dobiva veliki publicitet u javnosti te ostavlja dojam da u mnogim slučajevima zlo vlada. Zbunjuju nas strahote izazvane ljudskom zloćom koja truje srce i širi mržnju, nepravdu, nasilje, strah, ubojstva, smrt.
Zlo postoji, svakodnevno se s njime susrećemo i ne možemo ga zanijekati. Ali ono nema glavnu riječ. Ljudskim životima ne upravljaju sile zla. Iako te sile zla sotonskom lukavošću propagiraju življenje po diktaturi relativizma i apsolutne sloboštine da bi čovjeka dovele u stanje nasilja i straha.
I danas postoje sveci, mnogi sveci, ne samo na nebu već i na zemlji. Snaga Kristove milosti jača je od svakoga zla. Jer to je snaga onoga koji je rekao: “Ja sam pobijedio svijet!” (Iv 16,33). Ta se snaga razotkriva u velikom mnoštvu ljudi dobroga srca i dobrih djela, najčešće poniznih i samozatajnih. O njima se malo govori, ali su uvijek nazočni, djelotvorni. Oni utječu na ljudsku povijest poput kvasca koji kvasa tijelo. Bez njih bi život na ovoj zemlji bio nemoguć.

2. Draga braćo i sestre, ima onih koji misle da je svetost pridržana samo malom broju izabranih. Knjiga Otkrivenja naprotiv govori o velikom mnoštvu, čime želi naglasiti da svi mogu postati sveti. Sveti Ivan u drugom čitanju današnje mise govori: “Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo” (1Iv 3,1). Sveci su djeca Božja, a djeca Božja, to su sveci.
Vrlo je važno imati svijest da smo Božji, djeca Božja. Bog nas želi, Bog nas ljubi. Svetost je Božji dar koji nije nedostižan, nije izvan nas, on je blizu, u nama, u stvarnosti djece Božje. Svetost je u svojoj biti, uvijek i samo svetost sinova i kćeri Božjih.
Taj Božji dar izazov je našoj slobodi i odgovornosti: traži da dosljedno i odgovorno živimo primljeno sinovstvo. Oznaka pak sinovske svetosti jest jednostavnost koja neizmjerno privlači, ona je zapravo čudo Božje ljubavi. To čudo ljubavi – taj Božji dar može se razviti i rascvjetati u svakom čovjeku: učenom ili jednostavnom, bolesnom ili zdravom, zapaženom ili neznatnom – u svim okolnostima: u miru, kušnji i patnji – u svakom činu, najjednostavnijem ili prividno najvažnijem.
Predragi vjernici, mi već jesmo Božja djeca. Sveti postajemo po Božjem Sinu. On nas je učinio svojom braćom i sestrama, da po njemu uđemo u duboki i osobni odnos s Ocem nebeskim.
Taj odnos mijenja život. Spoznaja da smo ljubljeni od nebeskog Oca mijenja našu životnu perspektivu. To nam pomaže da stvari gledamo pozitivno, jer znamo da nas Bog u svojoj ljubavi vodi prema pobjedi. Sveti Ivan nastavlja: “Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest” (1Iv 3,2). Radost i sreća svetaca je gledanje Boga u slavi.

3. Evanđeoski odlomak o blaženstvima (usp. Mt 5, 1-12) otkriva nam još jedno svojstvo svetosti. Sveci su u Crkvi i u svijetu svjedoci nade. Pozivaju nas da vedra lica i odvažna srca s nadom gledamo u budućnost koja nas čeka, sigurni da posljednju riječ ima dobro a ne zlo, svjetlo a ne tama, život a ne smrt, radost a ne očaj, mir a ne strah.
Evanđeoska blaženstva su iznenađujuća novost koju je na svijet donio Isus Krist! U govoru na gori, svojim je sljedbenicima, tadašnjim i onima koji će doći, predložio nov način života. Proglasio je Ustav kršćanstva za život po vrednotama kraljevstva Božjega. Evanđeoska blaženstva su u suprotnosti s parametrima uspješnog i sretnog života, nametnutima dominantnom kulturom i slijepim pokoravanjem novom stilu života gdje se uvažava samo nekontrolirana moć, posjedovanje materijalnih dobara, nezasitno traganje za užicima …
Ali u stvarnosti svakodnevnoga života nastavlja odzvanjati Isusov poziv na življenje blaženstava donoseći plodove u srcima ljudi. To su ljudi jednostavni i ponizni, oni koji žive evanđeoska blaženstva. I među nama ima krotkih, gladnih i žednih pravednosti, milosrdnih, čistih srcem, mirotvoraca, progonjenih zbog pravednosti… Oni uprisutnjuju drugačiji život i time mijenjaju svijet Kristovom novošću, jer kako reče papa Benedikta XVI.: “u povijesnim zbivanjima sveci su bili pravi reformatori koji su toliko puta iz mračnih dolina izdizali povijest, koja je uvijek u pogibelji da se u njih iznova strovali… Svijet ne spašavaju ideologije, nego samo okretanje živome Bogu koji je naš Stvoritelj, jamac naše slobode, jamac onoga što je uistinu dobro i istinito”.
Jednom riječju, sveci su nositelji i svjedoci nade u svijetu. Takva je nada našem svijetu neizmjerno potrebna. Upravo zato su mu potrebni i sveci. Svetost nije neki izvanredni put prikladan za samo određene pojedince. Svetost je svakodnevni put osoba koje slušaju Evanđelje, čuvaju ga u srcu i nastoje ostvarivati u životu. Nije svetac onaj koji nikada ne pogriješi, ili još manje onaj koji se smatra ispravnim. Svetac je onaj koji traži Božje milosrđe i slijedi Evanđelje.

4. Draga braćo i sestre, gradeći ovaj grad mira – Mirogoj, naši su pređi na određeni način željeli naglasiti besmrtnost ljudskoga života. Naime, u središtu Mirogoja jest Isus Krist, Kralj svega stvorenja. I danas po lijepom i drevnom zagrebačkom običaju ide duga procesija vjernika i građana Zagreba prema Mirogoju, od rana jutra do kasno u noć. U tom hodu označen je i naš hod prema onoj strani života, prema vječnosti.
Ovih se dana u mislima i molitvama želimo više povezati s našim dragim pokojnicima. Ova Euharistija jest jedan takav čin koji povezuje vrijeme i vječnost. U liturgijskom slavlju svetkovine Svih Svetih dodiruju se nebo i zemlja, hodočasnička Crkva na zemlji susreće se sa proslavljenom Crkvom na nebu. Hodajući po ovom svetom mirogojskom tlu, između križeva i spomenika na kojima su ispisana mnoga i nama znana imena, molimo za naše pokojne, ali i za nas koji smo još na putu. Preporučimo njih i sebe zagovoru svih svetih i posebno molimo pomoć Blažene Djevice Marije, Majke Isusove i Majke naše. Amen.