Zagreb, (IKA) – Drugoga dana trodnevnice pred blagdan bl. Alojzija Stepinca, u srijedu 8. Veljače, euharistijsko slavlje u zagrebačkoj prvostolnici predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. Među koncelebrantima bio je i postulator kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca mons. Juraj Batelja.
Uvodeći u slavlje, biskup je istaknuo kako su ovi dani iznimni za hrvatske vjernike. „U trodnevnici za blagdan blaženoga Alojzija Stepinca susrećemo se s posebnim osjećajima i radošću u našoj prvostolnici, u kojoj ne prestaju molitve, preporuke, zahvale. Nalazimo se u molitvi jedni za druge; dublje osjećamo svoju vjerničku crkvenu povezanost. Vraćamo se u prošlost koja nadahnjuje i gledamo sadašnjost za koju je Bog nama povjerio svoje darove i pratnju svetih. Od našega blaženika učimo kako se pouzdati u Boga, uvijek, u svakoj poteškoći; kako biti ponizan i strpljiv, njegovati čistoću savjesti, voljeti bližnje, biti slobodan u poslušnosti Duhu Svetome i radosno svjedočiti istinu”.
U homiliji biskup Šaško osvrnuo se posebno na Isusove riječi: „Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi to ga onečišćuje.” Donoseći više slučajeva koje nalazimo u Svetom pismu, a koji govore o nečistoći, propovjednik je istaknuo kako je Isus razlikovao izvanjsko i nutarnje, materijalno i duhovno. „Nije obescijenio Zakon, nego ga je nadopunio, dajući tumačenje da je za vjerničku čistoću ključno srce, a ne materijalna stvarnost. Materijalna stvarnost je čista ili nečista snagom duhovnoga odnosa, snagom koju nosimo u srcu. Taj je pristup bio istinski obrat. Dok je djelovao kao ‘desakralizacija’, zapravo je vraćao u srž svetosti, u srž sakralnosti. Čini se da je Isus tim svojim stavom nastupio poput onih koji nastoje sekularizirati stvarnost. Ali nije tako. Ono što danas živimo u Hrvatskoj i u cijeloj Europi jest pokušaj da se čovjeka i stvoreni svijet odvoji od odnosa s Bogom. U Isusovoj Radosnoj vijesti radosno je upravo to što on sve stvari, sve stvoreno upućuje na odnos s Bogom”.
Nadalje, ukazujući na odnos između čistoće i poštovanja Boga, biskup je naglasio kako taj vidik ne smije zanemariti druge vidike, važnije, a koje je teže ostvariti. „Pročistiti, oprati srce je teže negoli oprati ruke. Zato Isus ističe nutarnju čistoću, ljepotu srca. Isus iznosi popis zala, njih trinaest, koja izlaze iz ljudskoga srca i onečišćuju čovjeka. Tom poukom Isus nas oslobađa od svega što je isprazno i besmisleno, i upućuje prema dobru. Pokazuje nam da sve stvoreno proizlazi od Boga te da čovjek svojim izborom zla narušava ljepotu Božjega dara. Ako Isusov popis zala stavimo pred njihove suprotnosti; ako ga operemo Božjim Duhom, tada iz čistoće srca proizlaze: dobre namisli, sebedarje, obogaćivanje drugih, zaštita života, vjernost, skromnost, velikodušnost, dobrostivost, čestitost, suzdržanost, radost, blagoslov, poniznost, mudrost. To su plodovi koji proizlaze iz čovjeka koji je vođen Duhom Svetim. Oni čiste svijet i obnavljaju lice zemlje”.
Upozorio je kako se danas s raznih strana mogu čuti prigovori da takve vrline ne postoje, da je svijet zaprljan nepoštenjem, korupcijom, pokvarenošću. No, riječ je o „nečistoći koja želi zarobiti dušu, zamutiti pogled i oduzeti radost. Ona nastaje kada čovjek pokušava doći do čistoće perući ruke od drugih; ne želeći zaprljati ruke brigom za bližnje i tuđom nevoljom; čistoća koja u sebičnosti ne razlikuje Boga Stvoritelja i svoju stvorenost”.
Nadalje je podsjetio kako u Evanđelju nalazimo samo dvije slike pranja koje imaju odlučujuću važnost. „Sjetimo se da Pilat pere ruke – sebi, a Isus pere noge – drugima, svojim učenicima, da bi bili posvema čisti. Tu se vidi razlika! Pilat drugima predaje Isusa – da ga razapnu i ubiju. Isus sebe predaje za druge – da oživimo i živimo vječno”, rekao je biskup Šaško, te podsjetio kako se ispod tih misli lako može naslutiti Stepinčev lik. „Čistoća srca i savjesti tako blisko ocrtavaju njegovo služenje tijekom zemaljskoga života. Bio je uronjen u dramu čovjeka; donosio je Boga u prljavštinu, da bi se čovjek mogao oprati u ljubavi. Živio je zahtjevnost napetosti izvanjskoga i nutarnjega, donoseći plodove slobode i dobra koje je željela prekriti laž. Zato je ovo dragocjeno vrijeme u kojemu se očituje kako njegova svetost čisti naslage neistina i prijevara. Za puno toga što je proizlazilo iz njegova srca kao pomoć, utjeha i blagoslov nije se smjelo ni čuti ni znati. Željeli su nadbiskupa Stepinca gurnuti u svoju prljavštinu, u prljavštinu svojih zlih misli, krađa, ubojstava, lakomosti, opakosti, prijevara, oholosti, bezumlja. A svetost je pročišćavala i pročišćuje istinom. Nju je prepoznao naš hrvatski narod i nije se dao prevariti. U velikim nanosima prljavštine, pod valovima laži, na grobu svoga svetog nadbiskupa vjernički je puk našao prostor čistoće srca i pogleda koji je davao snagu.
Danas još uvijek osjećamo kako se najgora vrsta državne i društvene prljavštine koju je ostavio komunistički totalitarizam nastoji prikriti. Pronalaze se razni razlozi da ostane prekrivena istina o tome tko je i kako nanio ljudima najveće boli, ponižavao ih, tjerao iz zemlje, razarao obitelji, otimao dobra, umjesto da u poniznosti budu priznati zločini, zatraženo oproštenje i da se krene putem istinskoga pomirenja u kojemu se narod raduje budućnosti. No, oslonjenost na vodstvo blaženoga Alojzija malo-pomalo pročišćuje. On nije oprao ruke od života, od potreba ljudi; on je mnogima – evanđeoski rečeno – oprao noge u njihovim tjeskobama, unio sigurnost i pružio što je mogao. Stepinčevska ljubav, jer joj je izvor u Kristu, pročišćuje hrvatsko društvo. Zato je važno da i danas primjećujemo i zauzimamo se za tu čistoću i da znamo što onečišćuje i truje živote u našoj Crkvi i u našoj domovini”, poručio je biskup Šaško.
Nakon popričesne molitve, vjernicima se obratio mons. Batelja. Progovarajući kako je sam naglasio „iz obveze prema našoj javnosti i crkvenosti”, podsjetio je na rekogniciju smrtnih ostataka našeg bl. Alojzija 1993. godine. Tom je prilikom otkriveno da blaženikovo tijelo nije balzamirano kako je UDBA jamčila Crkvi i javnosti, već je pronađeno uništeno. Mons. Batelja posvjedočio je kako je sudac delegat za taj postupak rekao kardinalu Franji Kuhariću „vašoj razboritosti prepuštamo da fotografije ovoga događaja i ovoga zločina objavite ili ne objavite javnosti”. Kardinal Kuharić je iz duboke kršćanske pobude rekao: „Hrvatski narod ima potrebu za jedinstvom i ova Stepinčeva žrtva neka bude prilog jedinstvu hrvatskoga naroda”. I tako „mi tada nismo objavili fotografije uništenog Stepinčeva tijela, pa nas danas lažno optužuju zbog postupaka za koje mi nemamo nikakve odgovornosti, a u međuvremenu i prije toga oni su znatan dio dokumentacije uništili ili pohranili da su nedostupni našoj hrvatskoj, crkvenoj i svjetskoj javnosti”. Vjernike je na tragu homilije biskupa Šaška pozvao na odgovornost da znaju u društvu pledirati za one stvari koje jamče „našu autentičnost, ali i naš nacionalni i crkveni identitet, našu prepoznatljivost”. Na kraju je mons. Batelja pozvao na predstavljanje Godišnjaka glasnika bl. Alojzija Stepinca i akademiju na uočnicu u četvrtak 9. veljače.