Istina je prava novost.

Svetvinčenat: Misa zadušnica za pok. mons. Vjekoslava Milovana

Svetvinčenat, (IKA) – Misa zadušnica za pok. mons. Vjekoslava Milovana održana je u Svetvinčentu, u župnoj crkvi Navještenja Marijina, u subotu, 11. travnja. Misu je predvodio umirovljeni biskup Ivan Milovan u koncelebraciji s više svećenika a propovijedao je vlč. mr. Ilija Jakovljević. Osim rodbine, na misi su se okupili prijatelji i poznanici obitelji, te mještani Svetvinčenta i pokojnikovog rodnog sela Režanci.
Vlč. Jakovljević je u homiliji prikazao lik i djelo pokojnog monsinjora kroz perspektivu evanđeoske poruke. Naš Vjekoslav u Velikom tjednu prolazio je svoj put patnje, ali i smrti. Ovogodišnji Uskrs nije slavio ovdje na zemlji, već vjerujemo da je bio dionik on nebeskog slavlja. Isus koji je uskrsnućem izvojevao pobjedu i nad smrću, pretvara našu žalost u radost; pretvara našu ovozemaljsku prolaznost u vječnost. Zato mi ne spuštajmo glavu ni onda kad se po smrti opraštamo od svojih voljenih. I u ovom trenutku podižimo je prema Onome koji žalost pretvara u radost, koji je prvi prošao barijeru smrti da svima nama osigura život. Tu je vjeru ispovijedao mons. Milovan, rekao je vlč. Jakovljević. Mons. Vjekoslav Milovan cijeli život je živio Gospodinu, a napose kao njegov svećenik 58 godina. U vjeri su ga odgojili njegovi roditelji, ali su mu usadili i ljubav prema domovini. Njegov svećenički život bio je prožet raznim službama u Crkvi, kako na nacionalnoj razini tako i u mjesnoj biskupiji: župnik, profesor, tajnik biskupskih konferencija kroz 25 godina, te iznad svega postulator i vicepostulator u kauzi za proglašenje blaženim Miroslava Bulešića.
Mnogi ga pamte kako mirna i staložena, pobožna i pristupačna svećenika, otvorena za dijaloga i uvažavanje sugovornika. Spreman pomoći bližnjem, te mu je bilo jako stalo da oni nemoćni i stariji imaju redovito misu koju je služio u zadnje vrijeme u domu sv. Polikarpa u Puli. Sudjelovao je u mnogim značajnim odlukama u stvaranju samostalnosti Hrvatske, čiju je slobodu sanjao i puno za nju učinio njegov pokojni otac Antun dok Istra još nije pripadala Matici Hrvatskoj. Mučenička smrt oca zasigurno je jednim dijelom utjecala da mons. Vjekoslav još s većim žarom i ljubavlju proučava i promiče kult mučeničke smrti bl. Miroslava Bulešića. Nakon 25 godina rada u Tajništvima biskupskih konferencija gdje je dao neizmjeran doprinos u formiranju ovog tijela pri biskupskoj konferenciji, ne odlazi u mirovinu, nego se kroz narednih 17 godina sav posvećuje promicanju lika sad bl. Miroslava Bulešića. Vodio je cjelokupni biskupijski proces za Bulešića i na osnovu tih dokumenta Miroslav je uzdignut na čast oltara. Cjelokupni rad okrunjen je veličanstvenom beatifikacijom u Pulskoj Areni, gdje je svečano pročitao papin dekret o proglašenju Bulešića blaženim. Ali, monsinjor Milovan išao je korak dalje, prema kanonizaciji i na jedan način zacrtao taj put. Učinio je u zadnjih nekoliko mjeseci puno stvari za promicanje kulta bl. Miroslava: naručio (i osobno platio) kip bl. Bulešića koji treba biti postavljen u Svetvinčentu, sustavno radio na blaženikovim litanijama i objavljivanju spisa (Duhovnog dnevnika, propovijedi…), oblikovao molitvu za proglašenje Bulešića svetim. Dao je i svoj prinos oko oblikovanja ovog misnog oltara u kojem se sad čuvaju relikvije bl. Miroslava, rekao je propovjednik pokazujući na oltar u svetvinčentskoj župnoj crkvi. Upravo na ovom oltaru, oltaru bl. Bulešića, prikazujemo ovu euharistiju za našeg mons. Vjekoslava. U ime postulature za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića izričem riječi zahvale mons. Vjekoslavu i preporučam da s neba prati naš daljnji tijek kako bi započeto djelo bilo dovršeno.