Vatikan, (IKA) – Da bi bilo vjerno svome pozivu, sveučilište mora biti slobodno od gospodarskih i političkih uvjetovanja, istaknuo je Benedikt XVI. 1. prosinca, primajući oko 1300 predstavnika sveučilišnoga svijeta iz Parme.
Papa se osvrnuo na duhovnu baštinu velikoga crkvenoga reformatora sv. Piera Damianija, koji je učio i poučavao u Parmi, te istaknuo kako se iz spisa i osobnoga svjedočanstva toga velikoga crkvenoga reformatora može naučiti da svaka prava reforma prije svega mora biti duhovna i moralna, mora polaziti od svijesti. Strukturalne i tehničke promjene učinkovite su ako su popraćene ozbiljnim ispitom savjesti od strane odgovornih na svim razinama, svakoga profesora, studenta, tehničkoga i upravnoga djelatnika. Ako se ljudsku sredinu želi poboljšati u kakvoći i učinkovitosti, potrebno je da svatko prije svega započne reformirati samoga sebe, ispravljajući ono što može štetiti općem dobru ili mu na neki način može ometati – istaknuo je Sveti Otac.
Nema reforme koja nije povezana s poštovanjem slobode: poučavanja, istraživanja, i neovisnosti o gospodarskim i političkim čimbenicima. To ne označava sveučilišnu izoliranost od društva, niti samodopadnost, a još manje iskorištavanje državnih izvora za postizanje privatnih ciljeva. Doista, takva sloboda nije kršćanska. Zaista je slobodna, prema evanđelju i crkvenoj tradiciji, ona osoba, zajednica ili ustanova, koja odgovora svojoj naravi i svome cilju, a svrha je sveučilišta znanstvena izobrazba osoba radi razvoja čitave društvene i građanske zajednice, istaknuo je Papa, pozivajući studente da se čuvaju od takozvane “dvojake opasnosti” kojoj su izloženi novi naraštaji zbog goleme raširenosti informatičkih tehnologija: pad sabranosti i osobnoga zauzimanja, s jedne strane, s druge pak, povlačenje u sve prividniju stvarnost. Tako se društvena dimenzija razbija na tisuće komadića, a osobna se svodi na samu sebe i teži ograđivanju od poticajnih odnosa s drugim i drugačijim. Sveučilište, naprotiv, po svojoj naravi živi od kreposne ravnoteže između osobnoga i zajedničkoga, između istraživanja i osobnoga promišljanja, sudjelovanja i sučeljavanja s drugima na univerzalnom obzoru, zaključio je Benedikt XVI.