Draga braćo i sestre, dobar dan!
U Italiji i mnogim drugim zemljama na ovu se nedjelju slavi Svetkovina Tijela i Krvi Kristove – često se koristi latinski naziv: Corpus Domini ili Corpus Christi. Svake nedjelje crkvena se zajednica okuplja oko euharistije, koju je ustanovio Isus na Posljednjoj večeri. Ipak svake godine s radošću slavimo svetkovinu posvećenu tom središnjem otajstvu vjere, da izrazimo u punini svoje klanjanje Kristu, koji se daje kao hrana i piće spasenja.

Današnji evanđeoski tekst, preuzet iz Ivanova Evanđelja, dio je govora o „kruhu života” (usp. 6, 51-58). Isus kaže: „Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. […] Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta” (r. 51). On želi reći da ga je Otac poslao u svijet kao hranu vječnoga života i da će zato on žrtvovati sebe samoga, svoje tijelo. Naime Isus je na križu darovao svoje tijelo i prolio svoju krv. Raspeti Sin čovječji je pravi pashalni Jaganjac, koji izbavlja iz ropstva grijeha i podupire nas na putu prema obećanoj zemlji. Euharistija je sakrament njegova tijela darovanog kako bi svijet mogao živjeti; tko blaguje tu hranu ostaje u Isusu i živi za Njega. Postati jedno s Isusom znači biti u Njemu, postati sinovi u Sinu.

U Euharistiji Isus, kao što je učinio s učenicima iz Emausa, pristupa nama, hodočasnicima u povijesti, da bi jačao u nama vjeru, nadu i ljubav; da bi nas ohrabrio u kušnjama; da bi nas podržao u nastojanjima oko uspostave pravde i mira. Na tu solidarnu prisutnost Sina Božjega nailazimo posvuda: u gradovima i selima, na Sjeveru i Jugu, u tradicionalno kršćanskim zemljama kao i zemljama prve evangelizacije. On se u euharistiji daruje kao duhovna snaga da nam pomogne provoditi u djelo njegovu zapovijed da ljubimo jedni druge kao što je on nas ljubio, gradeći gostoljubive zajednice, otvorene potrebama sviju, posebno najslabijih, najsiromašnijih i najpotrebitijih osoba.

Hraniti se Isusom Euharistijskim znači također prepustiti se s povjerenjem Njemu i pustiti da nas On vodi. Riječ je o tome da prihvatimo Isusa na mjesto vlastitoga „ja”. Na taj način besplatna ljubav koju primamo od Isusa na euharistijskoj pričesti, po Duhu Svetom, jača ljubav prema Bogu i braći sestrama koje susrećemo u svom svakodnevnom životu. Nahranjeni Kristovim tijelom mi postajemo sve više i na sve konkretniji način Kristovo mistično Tijelo. Na to nas podsjeća apostol Pavao: „Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha” (1 Kor 10, 16-17).

Neka nam Djevica Marija, koja je uvijek bila sjedinjena s Isusom Kruhom života, pomogne iznova otkrivati ljepotu euharistije i s vjerom je blagovati, kako bismo živjeli u zajedništvu s Bogom i s braćom.

Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre, preksutra se slavi Svjetski dan izbjeglica, koji su pokrenuli Ujedinjeni narodi. Ovogodišnja tema je „S izbjeglicama. Danas više no ikad moramo stati na stranu izbjeglica”. To je tema. Posebnu pažnju treba posvetiti muškarcima, ženama i djeci koji bježe od sukobâ, nasiljâ i progonstava. Sjetimo se u molitvi također onih koji su izgubili život na moru i iscrpljujućim putovanjima kopnom. Njihova povijest patnje i nade može postati prilika za bratski susret i istinsko uzajamno upoznavanje. Osobni susret s izbjeglicama raspršuje strah i izopačene ideologije te postaje čimbenik ljudskog rasta i razvoja, koji može stvoriti prostor osjećajima otvorenosti i gradnji mostova. Izražavam svoju blizinu dragom portugalskom narodu zbog razornog požara koji bjesni oko Pedrogao Grandea uzrokujući brojne žrtve i ranjene. Pomolimo se u tišini.
[…]
Posebno pozdravljam uvažene predstavnike Srednjoafričke Republike i Ujedinjenih naroda, koji ovih dana sudjeluju u Rimu na skupu koji je priredila Zajednica sv. Egidija. Još mi je u sjećanju pastirski pohod toj zemlji u studenom 2015. te izražavam nadu da će Božjom pomoću i dobrom voljom sviju biti ponovno pokrenut i učvršćen proces mira što je neophodno potreban uvjet za razvoj.
Večeras ću na trgu ispred bazilike Sv. Ivana Lateranskog, slaviti misu, nakon koje slijedi procesija s Presvetim Oltarskim Sakramentom, do bazilike Sv. Marije Velike. Potičem sve da u tom sudjeluju, pa i duhovno; tu mislim posebno na klauzurne zajednice, bolesnike i one u zatvoru. U tome pomažu također radio i televizija.
Sljedećeg utorka odlazim na hodočašće u Bozzolo i Barbianu, odati počast don Primu Mazzolariju i don Lorenzu Milaniju, dvojici svećenika koji nam daju danas tako potreban primjer. I u ovom slučaju zahvaljujem svima, a posebno svećenicima, koji će me pratiti svojim molitvama.
Svima želim ugodnu nedjelju. I, molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Doviđenja!