Draga braćo svećenici, redovnici, redovnice, vjeroučitelji i vjeroučiteljice!

Vijeće za mlade Hrvatske biskupske konferencije povjerilo je, nakon Đakova, Šibenika, Pule i Varaždina, našoj Zadarskoj nadbiskupiji domaćinstvo Susreta Hrvatske katoličke mladeži 2010. godine. Naša nadbiskupija će, dakle, biti domaćin tog susreta sa željom da poslužimo mladima u našoj Crkvi te da tim doprinosom ujedno obogatimo i povjerene nam mlade u Nadbiskupiji. Sada kada u središte svojih razmišljanja i svojih molitava stavljamo naše mlade u Zadarskoj nadbiskupiji, uz druge mlade iz domovine nam Hrvatske, osjećamo kako su nam potrebna pastoralna nadahnuća i ohrabrenja, trajna, duboka, stalna. Ozbiljan pristup Susretu mladih u Zadru 2010. godine potiče u nama dobru pripremu, pastoralnu i organizacijsku u našoj Nadbiskupiji. Zato sam predložio najprije da Katehetskim danom koji smo slavili koncem kolovoza 2008. godine krenemo ususret mladima u našoj Nadbiskupiji. Odredio sam zatim da pastoralna godina 2008/2009 bude Godina mladih u Zadarskoj nadbiskupiji. To će ujedno biti i najbolja priprema za spomenuti susret Hrvatske katoličke mladeži.

1. Godina mladih – Godina s mladima

Prvotni cilj godine mladih jest posvetiti brigu njihovom duhovnom, moralnom i ljudskom odgoju. Da bismo to uspjeli potrebno je da svi mi, prema svojoj odgovornosti, pastiri i vjeroučitelji u našoj Mjesnoj crkvi, organiziramo redoviti pastoral mladih u župama; pripremimo kateheze koje će ponuditi mladima; odgajamo suradnike u župama za Susret Hrvatske katoličke mladeži.

Zašto mladi zaslužuju toliko pozornosti u Crkvi? Zašto su potrebni toliko naše svekolike pomoći u svom ljudskom i kršćanskom sazrijevanju? Svi misleći ljudi našeg vremena, a tako je uvijek bilo, mlade ljude smatraju velikim ljudskim i duhovnim bogatstvom našeg nemirnog vremena. A ti naši mladi prolaze kroz brojne teškoće upravo danas, u godinama njihova mladenaštva kada se oblikuje njihova mlada osoba, karakterno, spoznajno, stručno, kulturalno i duhovno. No mi se često u svojim katehezama zaustavljamo uglavnom pred djecom. Mnogo rjeđe se obraćamo adolescentima i odraslim mladima ili se čak zaustavljamo s pastoralnim radom na pragu adolescencije kad se presudno oblikuje njihova osobnost. Naši mladi su često žrtve rascjepa između vjere i života, vjere i kulture odraslih. Naša kateheza još nije dorasla toj situaciji. Ona bi morala dati odgovore na pitanja koja postavlja život. Nažalost, to nije tako. Ono što kateheza često pruža jest, možda, odstupanje od životnih problema. Mi danas također živimo krizu procesa inicijacije mladih koji još nisu kršteni ili su se nakon sakramenta potvrde udaljili od Crkve te su potrebni pokrsnog katekumenata ili reevangelizacije. Mladi bolno doživljavaju krizu vjerodostojnosti Crkve kao institucije. Danas se ta Crkva u shvaćanju mnogh mladih pokazuje kao zapreka, brana, čimbenik sablazni i protuznak vjeri. Crkva se osporava ili se prema njoj pokazuju znakovi ravnodušja.

Tim teškoćama treba dodati i krizu prvog posrednika u katehizaciji mladih, a to je naša obitelj. Ona ima malen odgojni utjecaj kako u ljudskosti tako i u odgoju vjere. Obitelj prepušta često svoju ulogu drugim čimbenicima: školi, kršćanskoj zajednici, župi. Problematičan je ulog škole u katehizaciji mladih jer školski vjeronauk daje premalo u odgoju vjere. Isto tako, kršćanska zajednica kao mjesto katehizacije mladih, još nije pronašla siguran i plodan put da i bude mjesto sigurnog odgoja u vjeri. U kršćanskoj zajednici treba stvoriti ambijent u kojem će se mladi odgajati. Ipak, ne može se zaboraviti i zanemariti tolike pothvate u katehizaciji mladih poslije Drugog vatikanskog sabora. Problem je u tome što ne znamo kako bismo zadržali mlade na okupu, u grupama, udrugama, pokretima. Često se osjeća također suzdržanost prema organiziranju mladih u jednom o brojnih pokreta u Crkvi. Ponekad nam se čini da se previše energije troši za ne tako velike učinke. No, istina je da djelomičan pristup takvom načinu okupljanja mladih i ne može donijeti ploda. S druge strane, vide se značajni plodovi rada s mladima na takav način kad se voditelji, pastiri i vjeroučitelji odluče odvažno biti na putu s mladima. Tada ostaju zajedno i postaju prvi suradnici u pastoralu mladih.

2. Potrebna je snažna, jasna i ustrajna kateheza za mlade u župnim zajednicama

Prvo čega moramo biti svjesni u svom pristupu i radu s mladima jest katolička istina: mi nismo vlasnici ni djelitelji, karizmi, darova, milosti. Samo je jedan izvor i darovatelj, Duh Sveti. On djeluje trajno u svima koji su kršteni. Sve što se prima je Božji dar i ničiji drugi. Mi, dakle, ne polazimo u radu s mladima od nule. Možemo i moramo stoga imati povjerenja u Duha Svetoga i u njegovo djelovanje i učinke u mladima. Skepticizam, još gore, beznađe, ne može imati mjesta u Kristovim učenicima, ma kako se oni zvali: biskup, roditelji, svećenici, redovnici, redovnice, vjeroučitelji, animatori, suradnici itd. Drugo što nam mora biti jasno jest dužnost posredovanja Božjih darova (karizmi) mladima, svatko na svojoj razini: jedna je razina biskupova, druga prezbitera, treća redovništva, četvrta vjeroučitelja. Svi smo pozvani otvarati putove zrele vjere mladima: navještanjem – katehizacijom, svjedočenjem, osobnom vjerom i molitvom. Velika je istina da mladi traže, pitaju, očekuju odgovor. Zar nas u tom smislu ne očarava prizor iz Ivanova Evanđelja koji smo toliko puta susreli u životu. Ljubljeni učenik je zabilježio poseban susret Isusa i prvih učenika. Isus prolazi. Ivan Krstitelj ga vidi. Imenuje ga Janjetom Božjim. Dva Ivanova učenika čuju tu riječ pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim upita ih “Što tražite?” – “Rabbi, gdje stanuješ?” Reče im: “Dođite i vidjet ćete”. Pođoše, dakle i vidješe gdje stanuje. “I ostadoše kod njega onaj dan” (usp Iv, 1, 35-39). Znamo koji je bio učinak tog susreta: oni koji su susreli Isusa, druge dovode k njemu. U pitanju “Rabbi, gdje stanuješ?” sadržana su i sva druga pitanja koja u sebi nose mladi i našega vremena. Tako je činio Pavao na svom putu do Krista. Pitao je i pošao ususret Gospodinu! “Tko si ti, Gospodine?” -“Ja sam Isus kojeg ti progoniš”. “Nego, ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti”. (Dj 9, 5-6). Tako su činili i mnogi drugi kroz povijest Crkve sve do danas. Treće: na tom putu neizbježna je stvarnost trpljenja, zlopaćenja za rast vjere, za mjesto Evanđelja u životu mladih. “Ako pšenično zrno, pavši u zemlju ne umre, ostaje samo. Ako li umre, donosi obilat rod” (Iv 12, 24). Taj zakon Isus je prihvatio najprije za sebe, a zatim za sve koji su poslani s istim zadatkom kao i on u svijet. Tu vidimo sve nas koji smo na putu s našim mladima u ovoj njihovoj Godini. To je naša pružena ruka Isusu i mladima zajedno. Tako je prihvatio i apostol Pavao. Četvrto, molitva za mlade kojima idemo ususret jest najdublja suradnja u djelovanju Duha u mladima. Tako je i apostol Pavao činio. Ako tako budemo činili nećemo doživjeti odbijanje mladi. Suprotno, Bog će umnožiti našu radost, čak i onda kada nam se čini premalem naš uradak usprkos silnim ulaganjima.

3. Navijestiti, svjedočiti, moliti

Mi ne želimo biti samo dobri organizatori Susreta Hrvatske katoličke mladeži. Mi smo dokazali već mnogo puta da smo kadri i najveće događaje poslužiti sjajnom organizacijom. Mi želimo i smatramo velikim izazovom i dužnošću poći ususret našim mladima u Zadarskoj nadbiskupiji, kako bismo mogli domaćinstvom, ali još više našim doprinosom na polju katehizacije mladih, biti snažni trenutak kateheze mladih u Hrvatskoj. Oduševljava nas iz Ivanova Evanđelja već spomenuti upit dvojice učenika Ivana Krstitelja: “Rabbi, gdje stanuješ?” U tom pitanju čujemo pitanja mladih naše generacije u Hrvatskoj i u našoj Nadbiskupiji. To pitanje mi moramo čuti. To je zapravo krik mladeži koja, zbunjena, traži put ka svjetlu i u konačnici ostvarenje svoje ljudske žeđi za srećom. Mi znamo da ne smijemo šutjeti ili ne daj Bože, zašutjeti. Mi smo pozvani hrabro prihvatiti izazov – pitanje i doviknuti mladima: “Dođite i vidjet ćete; dođite u svaku župu ovog grada, dođite u župe našeg Primorja, od Karina, preko Ražanca, Ljupča i Vrsi do Draga; dođite u svoje župe diljem našega kopna kotarskoga, ali i u župe naših otoka i vidjet ćete gdje Rabbi stanuje i što vam ima reći u našoj katehezi”. Mi smo svjesni da ćemo možda ‘mucati’ na pitanja mladih, ali i to će biti govor i odgovor na pitanja mladih. Mi smo također sigurni da se to mucanje može pretvoriti u sigurne i radosne prijedloge da se pođe za Rabbijem. On, Rabbi, probit će naše mucanje i uspjet će doći do svojih učenika koji se muče sami sa sobom, s ovim vremenom i njegovim bremenom, s prigovorima o svojoj nevrijednosti, ali najviše s pitanjima kojima pod svaku cijenu žele znati odgovore. A mi, njihovi pastiri, vjeroučitelji i roditelji svjesni smo da im trebamo služiti s katehezama, jasnim, trajnim i određenima, koje će biti i zalog našeg mira u Bogu da smo se iskreno trudili svu noć, ali da možda nismo mnogo ulovili, a možda i ništa. Ali On je tu da nas pouči na pravo mjesto baciti mreže. I nećemo se i ne smijemo umoriti, jer nas onda neće biti, neće nas trebati Rabbi da bi mijenjao svijet oko nas. Želim vas sve ohrabriti pred naporima koji su pred nama i trebaju naše jedinstvo, naše molitve i radosnu sigurnost da baš mi, ovoga časa, trebamo biti ohrabrenje mladima da nam postavljaju ozbiljna pitanja koja ćemo s ljubavlju slušati i životom i radom odgovoriti na njih.

4. Odredbe za Godinu mladih u Zadarskoj nadbiskupiji

Neka se u svakoj župi gdje rezidira svećenik redovito održava kateheza mladih. Na kraju školske godine 2008/2009 neka se podnese pismeni izvještaj iz svakog dekanata o tome što je učinjeno. Gdje je moguće neka se osnuje pjevački zbor za mlade i shodno tome neka se mladi spremaju i aktivno sudjeluju na misi u nedjelju. Neka se već sada u župi popišu i dostave u Ured za mlade svi mladi koji su voljni sudjelovati u pripravi za susret 2010. godine. Treba započeti školovanje animatora u ovoj i idućoj godini. Potičem na održavanje duhovnih obnova, seminara, kateheza za mlade, te hodočašća kao doprinos katehezi mladih. Potrebno je osnažiti pastoral studenata našega Sveučilišta. Treba mlade iz svih udruga i pokreta pozvati da se priključe pripremi za susret Hrvatske katoličke mladeži u 2010. godini.

Neka Vas sve prati svojim zagovorom Marija Majka Crkve.

Primite moj pozdrav i blagoslov u Gospodinu.

+Ivan, nadbiskup, v.r.