Požega, (IKA) – Na požeškom groblju Sv. Ilije na svetkovinu Svih svetih 1. studenoga svečano euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević u koncelebraciji s generalnim vikarom mons. Josipom Krpeljevićem, katedralnim župnikom preč. Matijom Jurakovićem, kancelarom vlč. Ivicom Žuljevićem, gvardijanom franjevačkog samostana o. Josipom Poletijem i katedralnim vikarom vlč. Mladenom Štivinom.

Svetkovina Svih svetih, kako je u uvodnom dijelu slavlja istaknuo požeški biskup, ono je zajedništvo ljudi koje je po Isusovu djelu muke, smrti i uskrsnuća te ljudskoj vjernosti tom djelu, ušlo u konačno zajedništvo Božjeg života. Današnja svetkovina utješan je dan na koji razmatramo o konačnoj sudbini čovjeka, o njegovoj sudbini u Isusu Kristu. Ujedno je to dan koji nas zaustavlja pred činjenicom smrti, stoga i pohađamo grobove naših preminulih da bismo na tim grobovima iskazali poštovanje onima čija su tijela u grobove položena i čije slavno uskrsnuće u snazi Isusove pobjede nad smrću očekujemo, kazao je biskup.

U propovjedi je biskup Škvorčević istaknuo kako se čovjek rađa kao dragocjeno biće, ali nedorečeno i nedovršeno. Kroz različite aktivnosti čovjek pokušava izgraditi svoje postojanje da ono bude što punije. Kada se radi o svetom čovjeku, zapravo se radi o tom istom procesu, samo za razliku od ovih drugih procesa svet čovjek nastoji u svoje biće i u svoj život ugraditi ne malo, nego ono puno, odnosno Boga živoga. Kada netko počne izgrađivati svoje postojanje u odnosu na Boga i računajući s Bogom, onda njegovo biće postaje ostvareno na Božju mjeru, ustvrdio je propovjednik, napomenuvši zatim kako postoji konkretna osoba, Isus Krist, koja je na ovoj zemlji postala Božje lice, Božja prepoznatljivost. Zbog toga nitko ne može proći ovom zemljom, a da ne kaže da nije susreo Boga. Isus Krist je njegova konkretizacija. Oni koji su Isusu povjerili sebe i svoje biće ušli su u jedan odnos svetosti, jer Isus Krist ne samo da je Božja vidljivost, nego je On najvažnija, najsnažnija i posljednja akcija Božja za čovjeka. Zato mi u Isusu Kristu imamo mogućnost postati puniji, dovršeniji, smisleniji, poručio je biskup.

Naša smrt nije granica gdje prestajemo, nego granica koju mi napuštamo da bi u punini započeli onu životnu stvarnost koju je u nas ugradio Bog snagom svoga Duha, svoga sina Isusa Krista. Današnja svetkovina nas poziva da na grobovima našim pokojnicima pristupimo onako kako ih vidi Bog zbog one akcije koju je izveo za čovjeka u Isusu Kristu. Ako je u grob položeno smrtno tijelo određeno za rasulo, ljubav Božja je ta koja neponovljivu osobnost svakoga od naših pokojnika, svakoga od nas grli i miluje u svojoj punini života. Ta ista Božja ljubav kadra je na kraju vremena preobraženo smrtno tijelo sjediniti s onom osobnošću ili dušom koja već jest u gledanju Božjeg života. Dostojno je da o čovjeku mislimo onako kako ga vidi Bog. Dostojno je da čovjeka vrednujemo onako kako ga je vrednovao Bog te da našim pokojnicima upravo tako pristupimo, zaključio je biskup Škvorčević, koji je na kraju izmolio molitvu za sve pokojne, osobito za one koji su svoje živote položili za svoju domovinu Hrvatsku te blagoslovio grobove.