Đakovo, (IKA/TU) – Na svetkovinu Svih svetih đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, predvodio je misno slavlje u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra, dok je pomoćni biskup Đuro Hranić, večernje misno slavlje predvodio u osječkoj konkatedrali sv. Petra.
“U blagdanskom sjećanju Crkva, hodočasnica na zemlji, upire svoj pogled prema nebu, na nabrojeno mnoštvo muževa i žena koje je Bog učinio dionicima svoje svetosti. Za vrijeme svog zemaljskog života oni su se zalagali činiti volju Božju ljubeći Boga svim srcem, a bližnjega kao sama sebe. Zbog toga su trpjeli i bili progonjeni i zato zaslužili veliku plaću na nebesima”, rekao je u homiliji nadbiskup Srakić, ističući kako slavimo blagdan onih koje je Isus otkupio i svojom ih smrću otrgao iz zalutalog stada nenaroda i stvorio Božji narod. Nadbiskup Srakić je okupljene vjernike podsjetio kako se od Domovinskog rata večernja misa na svetkovinu Svih svetih prikazuje za branitelje i druge nevine žrtve Domovinskog rata i poručio kako se njih i njihove žrtve nikada ne smije zaboraviti, a da blagdan Svih svetih svima treba biti poruka i jamstvo da mučeništvo za domovinu i druge visoke ideale nisu uzaludni. Na kraju je nadbiskup Srakić rekao da u ovom duhovnom ozračju, više nego ikada, osjećamo silnu utješnu prisutnost Presvete Djevice koju zazivamo kao Kraljicu svih svetih i ovih joj dana povjeravamo duše naših pokojnih vjernika te zazvao zagovor Kraljice na nebo uznesene da nam pomogne kako bi i mi postigli evanđeosko blaženstvo, ali ne samo molitvom, nego i djelima.
Osvrćući se u homiliji na nedjeljno evanđelje o Blaženstvima, pomoćni biskup Hranić, u osječkoj konkatedrali, je rekao: “Blažen je čovjek koji živi i umire za trajne i neprolazne vrijednosti koje ne ovise o modi, vladajućoj garnituri, ni političkom sustavu. Blaženi oni koji vjeruju da su stvoreni za život i u smrtnom životu tragom vjere svjedoče ono što je trajno i neprolazno. Spremni su na ljubav bez očekivanja uzvrata, ljube zbog same ljubavi”. Ako pokušamo sebe tražiti samo u ogledalu uspjeha, karijere, bogatstva, vlasti, ako nam je samo uspjeh utjeha, tada je to lažna slika koju imamo o sebi i tada se ne možemo ogledati u blaženstvima jer ona kažu: blago onima koji su pretrpjeli nepravdu, istaknuo je biskup i rekao kako se čovjek koji ostaje zatvoren u kategoriju ovozemnog postojanja ne može ogledati u Isusu Kristu, već se ogleda u sitničavoj pravičnost. “Samo kad smo velikodušni i suobličeni Isusu, slobodni smo od sebe, za druge živimo. U tome prepoznajemo veličinu naših pokojnika koji su kroz trpljenje i patnju bili dar za nas, ne gledajući u svoje sebične interese. Da mogu, naši bi nam pokojnici sada rekli da nedeformiramo sliku Božju već da budemo međusobno dobri, braća i sestre, kojima je Isus Krist Spasitelj.” Znamo da je ostalo još puno neizgovorenih riječi i znakova pažnje te da su naši pokojni zavrijedili puno više nego što smo im pružili, no molimo da oni, i svi mi jednom prepoznamo svoje lice u Isus Kristu, zaključio je biskup Hranić.

.