Svi sveti u Požegi

Požega, (IKA) – Na svetkovinu Svih svetih 1. studenoga euharistijsko slavlje na požeškom groblju Sv. Ilije predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević u koncelebraciji s generalnim vikarom mr. Josipom Krpeljevićem, katedralnim župnikom preč. Matijom Jurakovićem, požeškim župnicima o. Marijanom Opitzem i Draženom Akmačićem te župnim vikarima. Svetkovina Svih svetih čovjeka još jednom poziva da pronađe odgovor na svoju konačnu sudbinu, a taj se odgovor, kako je istaknuo biskup, jedino može naći u Bogu. Naviještena Božja riječ, istaknuo je biskup u propovijedi, govori nam da na razini života ima različitih okupljanja, od onih kao što su u mjestima stanovanja, sela i gradovi, do onog temeljnog okupljanja u obitelji. Na zemlji ima još drugih brojnih okupljanja, od nacionalnih, narodnih do interesnih i sličnih. Međutim postoji i jedno okupljanje u zemlji. Je li to zadnje okupljanje? Božja riječ nam kaže da ima jedan Božji dinamizam koji je pokrenuo sve što postoji i to postojeće u čovjeku je doživjelo neku svoju ranjenost koja se očituje kao čovjekova raspršenost. Unatoč različitim sredstvima i pokušajima okupljanja ljudi oko različitih ideja i vrijednosti čovjek opet ostaje raspršeno biće u sebi samom. Međutim ima jedan Božji otkupiteljski dinamizam koji je progovorio u Isusu Kristu, sabirnoj svemirskoj točki. Isus je ključ konačne okupljenosti svega. Bilo bi pretužno da čovjek nema svoga konačnog okupljanja, i zbog toga je Isus Krist silan navještaj nade za sve nas.
Slaveći svetkovinu Svih svetih, dodao je biskup, slavimo ono što ispovijedamo u vjerovanju: vjerujem u općinstvo svetih, odnosno vjerujem u zajedništvo svetih. Zajedništvo nije nešto što je na okupu samo brojem ljudi koji su tijekom stoljeća živjeli po broju, to je okupljenost svega onoga što smo mi živjeli i kako smo djelovali, ali pročišćeno Božjom ljubavlju. U toj ljubavi svi mi imamo svoju životnu stabilnost i čvrstinu. A u toj ljubavi još jednom smo se sabrali pod križem na požeškom groblju, kako je istaknuo požeški biskup, kako bi promišljali o sebi, o našim pokojnima te shvatili da ovdje na groblju nisu dvije Požege, živa i mrtva, nego jedna jedina, ona koja je živjela određeno vrijeme u ovoj našoj prolaznosti, odložila smrtnost i ugledala vječnost u Bogu, i mi koji sad ovdje živimo taj određeni životni period da bismo i mi u svojoj smrti odložili ono što je smrtno i ugledali zajedno s njima ono što je trajno i vječno, naše i Božje. Misno slavlje završilo je molitvom za sve pokojne na požeškom groblju, ali i na svim ostalim našim grobljima.