Zagreb, (IKA) – U svibanjskome broju Kane Josip Grbac piše o smislu posvećenog života stavljajući ga u kontekst Godine posvećenog života te ističe radikalnost morala posvećene osobe pri čemu, tvrdi Grbac, „osoba posvećena života u principu ne radi kompromise. Obični kršćanin evanđeoski radikalizam često ublažava i prilagođuje okolnostima. Osoba posvećena života, međutim, nastoji taj radikalizam živjeti u potpunosti”. Dotičući se potom pitanjem morala Božjeg milosrđa ističe moral ljubavi naglašavajući kršćanski moral i moral tzv. „efikasnosti” pri čemu ističe kako je „opasno prebrzo i lakovjerno velikim riječima vjere ulaziti u odnose s drugima, dok ispod tinjaju ljudska patnja i nepravda”. Grbac se pita je li duhovno zvanje uopće moguće izvan kršćanske obitelji kao i to kako uopće prepoznati duhovno zvanje.
„Brojni su primjeri ‘hrvatske nemoći’ u odnosu prema nepravdama koje i danas različite interesne skupine, pojedinci, pa i drugi narodi nanose hrvatskome narodu”, kaže u svome napisu naslovljenom „Kako se ophoditi s nepravdama?” Stjepan Baloban, dok je Tonči Matulić svoju kolumnu u cijelosti posvetio Izvanrednoj Jubilarnoj godini milosrđa. Posljednju takvu Svetu godinu proglasio je sveti Ivan Pavao II 1983., a Matulić tvrdi kako je proglašenjem ove potonje papa Franjo dao dublji naglasak II. vatikanskom koncilu.
O odgovornosti informatičkih medija za moral u društvu piše o. Bono Zvonimir Šagi, a Livio Marijan, nakon Teološkog četvrtka, sintetizira svoju temu prikazujući tzv. Istočne kršćane.
Vladimir Pavlinić svoj je napis posvetio tzv. kultu ličnosti i svemu onome što uz to ide kao što su primjerice sateliti oko diktatora. „Dugotrajna gospodarska kriza uvijek rađa ‘spasitelje nacije’, bilo lijeve bilo desne. S druge strane, dugotrajna gospodarska kriza jača želju za rasprodajom i uništenjem prirodne i povijesne baštine, – jer smo u krizi sva je ta ljepota mjerljiva u novcu!”, piše među ostalim Tonči Tadić.
Ivana Ćepulić putopisno prikazuje Meksiko, Trpimir Alajebeg približava karmelićanku BSI s. Anu Mariju Maleš i njezin misionarski rad u Nigeriji.
I u ovome je broju više napisa posvećeno obitelji (Darko Gašparović, Milan Šimunović, Marija Belošević), a u rubrici „Brojni ali svi naši” prikazana je obitelj Marije i Marijana Galeković.
O tome tko je cinik piše Josip Sanko Rabar, a Stanko Uršić piše o stečaju kune.