Zadar, (IKA) – Blagdan Prikazanja Gospodinova i Dan posvećenog života svečano su proslavljeni u petak 2. veljače misnim slavljem u crkvi Sv. Šime u Zadru, u kojoj počiva tijelo starca Šimuna koji je Isusa za njegova prikazanja u hramu primio na ruke rekavši za nj da je Svjetlo na prosvjetljenje naroda. Upravo ta antifona pjevana je u ophodu oko crkve nakon svečanog blagoslova svijeća. “U znak da je Isus i naše svjetlo i naša slava, mi smo gorućim svijećama u ruci, pjevajući Šimunov hvalbeni i proročanski hvalospjev, izišli na ulicu našeg grada. To je javna ispovijest naše vjere”, rekao je umirovljeni zadarski nadbiskup Marijan Oblak u propovijedi misnog slavlja koje je predvodio. Uz puk, u slavlju su sudjelovali redovnici i redovnice Zadarske nadbiskupije u kojoj djeluje pet muških i devet ženskih redovničkih karizmi, te je prinos darova i započeo obnovom njihova zavjeta čistoće, siromaštva i poslušnosti, u želji da napreduju u službi Bogu i Crkvi, živeći autetničnost karizme u svojoj ustanovi posvećenog života.
Prikazanje Gospodinovo ujedinjuje Isusovo utjelovljenje i rođenje i usmjeruje na njegovo pashalno otajstvo muke, smrti i uskrsnuća, rekao je mons. Oblak. Zahvalio je Bogu za dar redovništva Crkvi te njihovu prisutnost i djelatnost u nadbiskupiji. Dan posvećenog života ove se godine proslavlja deseti put, a proglasio ga je papa Ivan Pavao II. Nadbiskup Oblak citirao je njegovu misao: “Biskupija bi bez zajednica posvećenog života bila lišena mnogih duhovnih darova, mjesta opredijeljenih traženju Boga, apostolske djelatnosti i posebnih pastoralnih načina, te se još više izložila opasnosti velike odsutnosti misionarskog duha koji je svojstven većini ustanova”. Istaknuo je upozorenje koje je i Ivan Pavao II. bio uputio, a to je da je redovnička izuzetost usmjerena prema sveopćoj Crkvi i obnovi svetosti i jedinstva mjesne Crkve, te da se izbjegava napast stvaranja ozračja usporedne Crkve pokraj ili još gore protiv biskupa, zakonitog pastira u mjesnoj Crkvi u koju se redovnici trebaju ucijepiti osjećajno i djelatno. Nadbiskup Oblak izložio je i misao jedne vrhovne poglavarice: “Možda se često predstavljamo kao osobe koje pritišće jaram, a Isusov jaram je sladak i lagan. Zato ne znamo više pružiti svijetu žar, stvaralaštvo i plodnost Božju koja stalno obnavlja i čini sve novo. To životno darivanje ne može se ishitriti, nego je plod intimnog zajedništva s Gospodinom i svagdano nas uranja u trpljenje ljudi”.
Nadbiskup Oblak poželio je da i laici i zaređeni budu poput upaljene svijeće svjetlo, toplina, vedrina i radost u svome znanju i poslanju u mjesnoj Crkvi i hrvatskom narodu.