Svijest sinovstva i temelj nade

Božić…

Poštovana župna zajednico, drage obitelji, braćo i sestre!

Našem svijetu, koji je nošen kratkim valovima prolazne modernosti i kratkotrajne aktualnosti, koji je nemiran i podijeljen, Bog upućuje Radosnu vijest mira i zajedništva – vijest Života. Doista, ta radosna vijest, trajno je suvremena i stalno aktualna. Ona je sudbonosan događaj dubokog i neizmjernog značenja, za prošlost sadašnjost i budućnost nas i svijeta: “Javljam vam veliku radost… Danas vam se u Betlehemu rodio Spasitelj… I evo vam znaka: Novorođenče povijeno u jaslama” (Lk 2, 10-12). Radosna vijest nebeskih glasnika prevađa se najbližima na njihov jezik, te se, ljubavlju i srcem širena, šalje po svim krajevima domovine i svijeta. Po njoj čitav svijet postaje jedna domovina, jedno mjesto – Betlehem. I čitav svijet je na Božić jedan dom. I mi smo danas sa svojima okupljeni doma. Novorođeno Dijete danas nas okuplja i želi biti s nama doma, u obitelji našega Betlehema.

… ljubav u obitelji

Betlehem je dom, stan, kruh, kuća kruha – obitelj. Kako se danas ne sjetiti svih onih obitelji među nama i u svijetu koje nemaju doma, stana, posla, primanja, kruha, dostojanstva, koje nemaju svoga Betlehema, pa čak ni na periferiji. Ali On – Bog Betlehema pronalazi svoj put i do njih. Rađa se u štali. Svojim rođenjem u betlehemskoj štali svraća našu pozornost, ohrabruje korake, otvara srca i pruža ruku prema svima njima. U nama i oni mogu doživjeti Božje pohođenje. Betlehem je, međutim, i više od doma, stana, kruha… On izražava rađanje Boga i Života. Da, On, Život, dođe za sve nas i za ugrožene među nama, gladne kruha i smisla, dođe da život imamo, u izobilju da ga imamo. On, Sin Božji, u obitelji, u malom Djetetu svima nama postade brat. On, Božji Jedinorođenac, postade Prvorođenac među mnogom braćom i tako nam otkri dostojanstvo sinovstva: i Boga smijemo Ocem zvati. On nam daje svijest bratske pripadnosti: sve ljude možemo braćom i sestrama zvati. Po njemu smo određeni novim očinstvom i sinovstvom. Zemaljski otac nam dade prezime da se možemo razlikovati od drugih. Otac nebeski u svome Sinu daje nam svoje nebesko – božansko prezime, po kojem smo svi jedno: braća. Ono nas povezuje s Njime i sa svim ljudima. Sinovsko prezime temelj je naše nade, našega sada i konačnog ostvarenja: “…Koliku nam je ljubav darovao Otac, djeca se Božja zovemo i jesmo… Sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti; bit ćemo njemu slični” (1 Iv 3, 1-3).
I dok danas u obiteljskom ozračju gledamo jaslice, događaj Betlehema u našem domu, dok promatramo Dijete na slami, okupljeni oko stola, svjesni svoga dostojanstva, uronjeni u otajstvo Božića, Sina Božjega koji našim bratom postade, radosno izgovaramo molitvu kojom ga sinovski nazivamo “Oče naš”!
Sin Vječnog Oca iz obitelji Trojstvenog zajedništva postaje član naše obitelji. Ne samo jedan član, nego član u svima nama koji otvara nove poglede. Poglavito, pogled srca kojim prepoznajemo jedni druge u novom svjetlu. S Njime naš dom prestaje biti prenoćište gdje se spava i gdje se hrani naša sebičnost i individualizam, naša šutnja i agresija, naš komotnost i autoritarnost. S Njime naša obitelj postaje ozračje topline i zajedništva, radosti i prihvaćanja, ozračje bračne, roditeljske i sinovske ljubavi. Pored svih teškoća svoju obitelj danas možemo prepoznati i doživjeti kao dragocjeno naslijeđe izgubljenog raja. Štoviše, kao novo predvorje raja. S Njime, oče, majko, ohlađena i prehlađena bračna i obiteljska ljubav prestaje biti gluha i nijema. S Njime postajemo sposobni razgovarati i spremni saslušati jedni druge. I razumjeti jezik svoje djece i prihvatiti nemoć starijih.
On, Betlehemsko Dijete, danas vam progovara s vašom djecom: iz ljubavi ste im darovali život. Posvjedočite im i razloge nade, mudrosti, ljepote i radosti života. On, Betlehemsko Dijete, otkriva nam ljubav. Otkriva nam Boga. Bez ljubavi smo bezbožni, jer Bog je ljubav. Obiteljska božićna radost: biti ljubljeni i ljubiti nadilazi obiteljski prostor i otvara nas široj betlehemskoj obitelji – župnoj zajednici.

… caritas u župnoj zajednici

I župna zajednica je naš dom. I tu smo doma. Nigdje se Božić tako svečano i radosno ne doživljava kao u svojoj župi. Župna crkva kao majka u najsvečanijem ruhu širi svoje ruke i radosno prima nas, svoju djecu. Toliki njeni sinovi i kćeri s raznih strana
Domovine i svijeta dolaze doma za Božić. Doma su, ne samo u domu svoje rođene, već i u domu svoje krštenjem preporođene obitelji. Doma su u svojoj matičnoj crkvi. Vraćaju se doma i dolaze k sebi. Dolaze oni izdaleka. Dolaze i približavaju se i oni koji ostadoše živjeti doma, ali koje je život udaljio i otuđio. Ni sami ne znaju kako i zašto. Božićnu radost zajedništva, duše i srca, izražavaju i božićne pjesme koje smo još kao djeca pjevali i koje se ne mogu zaboraviti.
Pred Djetetom u jaslicama, pred otajstvom Božića, puni udivljenja otvaramo svoje srce, iskreno se klanjajući. Čudimo se da smo ga tražili drugdje, na periferiji naših “betlehema”, u trgovinskim centrima, u jaslama izloga, idola i stvari pred kojima smo se klanjali. A On nam je bio tako blizu, u obiteljskom i župnom gnijezdu.
Susrećemo Te, Bože naš, jer si nas Ti htio susresti postavši čovjekom u nama samima. O neizmjerna udaljenosti i neizmjerna blizino! Pred tobom, Ljubavi, ostajemo u šutnji. U šutnji smo da čujemo tvoje riječi. I dok slušamo u tišini tvoje riječi: “Ovo je moje tijelo za vas…”, postajemo suvremenici i sudionici događaja o kojoj su sposobni ispravno govoriti samo nebeski glasnici: “Danas vam se rodio Spasitelj…I evo vam znaka…”. Danas si među nama, Emanuele, Bože naš u našem Betlehemu, u domu župne zajednice, na oltaru, u otajstvu kruha. Betlehemsko Dijete, Ti nam se otkrivaš u prepoznatljivoj blizini. U tvome licu prepoznajemo sebe, braću i sestre. Tebe u njima i njih u Tebi. Ti sam to svjedočiš svojim rođenjem i potvrđuješ riječima: “Što god učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste.”
Božićno euharistijsko slavlje upućuje nas na otajstvenu zbilju njegove povezanosti s nama i nas međusobno. Kruh postaje njegovo tijelo. Blagujući isti kruh ljubavi, On nas mnoge povezuje u jedno Tijelo – Crkvu. Ljubav povezuje i približava one koji se ljube. Ljubeći nas, On postaje sličan nama i upućuje nas na Oca. Stoga i onu obiteljsku molitvu dostojanstva našega sinovstva još radosnije i jasnije doživljavamo upravo u svojoj župnoj zajednici. Tu se potpuno ostvaruje ono: Oče naš! U obitelji župne zajednice onaj #!naš#! Očenaša postaje danas još više naš. Po utjelovljenom Sinu i u Njemu svi su nam ljudi braća i sestre, jer nam je isti Bog Otac. Ako prihvatimo Sina, prihvaćamo i Oca i svi drugi nam dolaze s njima.
Dakako, Betlehemsko nas Dijete ne ostavlja hladnima i nezainteresiranima, već nam govori o utjelovljenoj Ljubavi, o trajnom Božjem Caritasu. Svojim rođenjem to Dijete je prihvatilo svakoga čovjeka. I onog s periferije, siromašnog, ugroženog, odbačenog, gladnog kruha i dostojanstva. Kao Dijete i Bogočovjek od početka je usmjeren na ljubav u obitelji. Kao ugroženi član zajednice i društva, On koji je Ljubav, računa s našim caritasom – životnom dobrotvornošću. Bez Caritasa smo bezbožni, jer Bog je Caritas. Zato nas Božić u Betlehemskom Djetetu poziva da nadvladamo intimističku i sebičnu duhovnost, suprotnu zahtjevima i logici Božića, Božjeg utjelovljenja. Poziva nas da zauzeto i odgovorno sudjelujemo u životu svoje župne zajednice; da nosimo poteškoće jedni drugima; da kod braće i sestara ne tražimo samo negativno, već da budemo sposobni vidjeti i ono pozitivno; da sve ljude, osobito potrebne i ugrožene, vidimo i doživljavamo kao braću i sestre u kojima je Bog nazočan. Njega, koji je Početak caritasa i od početka, kao nejako i ugroženo Dijete, Bog povjerava našem caritasu. Ako ga ne prepoznamo i ne prihvatimo u svojoj braći i sestrama, zar možemo biti i kako se možemo zvati njegovima? Zar možemo biti kršćani i zar smijemo nositi sinovsko prezime? Zar naša župna zajednica može biti bez Caritasa? S ovim Božićem želimo ga prihvatiti radosna i otvorena srca, da još više budemo njegovi, njegova zajednica životnom dobrotvornošću otvorena svima, zajednica koja će utjelovljivati Njega Utjelovljenoga.

… solidarnost i suradnja u svijetu

Ljubav se Božja očitovala spasiteljicom svih ljudi. Ne možemo stoga Radosnu vijest Božića zatvoriti samo u obiteljsku ljubav i u naše zajedništvo župne zajednice. I čitav svijet je s Betlehemskim Djetetom jedan dom – jedna obitelj po Sinu Božjemu koji čovjekom posta. Danas u duhu dostojanstva našega sinovstva i u svjetlu nove svijesti zajedništva i bratstva svih ljudi, molitva: Oče naš još i šire zahvaća. Ono #!naš#! Očenaša postaje doista još više, univerzalno naš: Otac ne pripada samo nama, već svim ljudima. Mi kršćani otkrivamo današnjem svijetu Oca. Radosna vijest Božića ne poznaje ljubav samo prema svojima, u obitelji, i po vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti, već je otvorena svima, uključujući i neprijatelje.
Betlehemsko Dijete, temelj našega sinovstva i bratstva, postaje izvor naše nade. Nadamo se, jer smo sinovi. S Njime naše vizije društva i svijeta, one koje nisu u suprotnosti s Božjim “rokovnikom” i njegovim “poslovnikom”, imaju temelj nade. U toj božićnoj nadi, On, koji je uzeo naše ljudsko tijelo od krvi i mesa, poziva nas, u suradnji i solidarnosti sa svim ljudima dobre volje, s braćom i sestrama, unositi Radosnu vijest života u sve složene odnose i strukture našega društva i svijeta. On želi da ovom našem svijetu tehnike, tržišta, robe udahnemo dušu i svjedočimo duhovne i moralne vrednote. Dà, mi, vjernici, koji smo istovremeno Njegovi i članovi svoga hrvatskog naroda i našega društva. On želi da se zauzmemo na polju socijalne i društvene pravde, za promociju mira, za solidarnost i suradnju, za obranu života i dostojanstva osobe, za dijalog i praštanje, u suradnji sa svim ljudima dobre volje. U tome nas kršćane nitko ne bi smio preteći.
Predraga braćo i sestre, radosni Božićni događaj, koji se dogodio na periferiji Betlehema, ne može ostati na periferiji našega društva i svijeta, na periferiji škole, koja ga tjera u geto vjeronauka, na periferiji nezaposlenosti i malih primanja, na periferiji kruha i smisla, na periferiji politike i ekonomije, prosvjete i kulture, na periferiji medija i tjedna, kao ni na periferiji osobnog i obiteljskog života. Naprotiv, Božić kao Božji događaj treba biti duhovno osvjetljenje i temelj novoga društva i njegovih vrednota i vrijednosti. Jer, betlehemska je Radosna vijest trajno suvremena i stalno aktualna. Neka svojim dugim i snažnim valovima nosi naš svijet putem nade i života.

Jedinorođeni Božji Sine, Betlehemsko Dijete, Prvorođenče naš, tebi se danas molimo: Ti, koji si početak novoga doba, Ti budi u središtu ljubavi nas i naših obitelji. Budi žarište – Caritas naših župnih zajednica i okrepa naše društvene solidarnosti i suradnje! Budi nam svima radost i nada! Zvijezda vodilja i suputnik u osobnom, obiteljskom i društvenom životu! Probudi u svim ljudima božanski smisao za istinske stare i nove vrijednosti, da bismo zajedno s Tobom mogli graditi i živjeti istinsko dostojanstvo Božjeg sinovstva, svjesni da smo svi tvoja braća i sestre, sinovi i kćeri jednoga Oca.

Braćo i sestre, u duhu božićne radosti, neka vam je svima blagoslovljen Božić i s Novorođenim Djetetom sretno Novo ljeto!

Vaš brat

nadbiskup Marin