Budi dio naše mreže
Izbornik

Svijet mora u nama prepoznati Krista

Papin angelus u nedjelju, 16. ožujka 1997.

Predraga braćo i sestre!

1. U Evanđelju ove pete korizmene nedjelje, Isus objašnjava smisao svoje smrti, služeći se slikom pšeničnog zrna koje umirući donosi rod (usp. Iv 12,24). Polaznu točka za ovo razmišljanje pruža mu činjenica da, među mnoštvom koje ga je došlo dočekati, dok se približavao Jeruzalemu, ima također stranaca, točnije nekih Grka koji očituju apostolima želju da ga vide: “Htjeli bismo vidjeti Isusa” (Iv 12,21). Tim riječima oni na neki način postaju glasnogovornici cijeloga čovječanstva, ističući opću vrijednost spasenja koje Isus pruža.
2. Htjeli bismo vidjeti Isusa! Krik je to koji čovječanstvo i danas upućuje Kristovim učenicima, tražeći od njih da im pokažu u životu i u djelima Božje lice. Mi to prihvaćamo sa strepnjom znajući, kao što kaže apostol Pavao, da nosimo blago u “zemljanim posudama” (2 Kor 4,7). Ne niječemo da kršćanska povijest, premda bogata svetošću, bilježi i toliku ljudsku krhkost. Koncil je primijetio da često upravo nedosljednost vjernika stvara zapreku na putu onih koji traže Gospodina (usp. Gaudium et spes, 19). Zbog toga hod Crkve prema trećem tisućljeću ne smije ne biti ozbiljan put obraćenja, napor osobne i zajedničke obnove u svjetlu Evanđelja. Mora biti to, i samo to, Veliki jubilej 2000. Koliko se više Krist ističe u našem životu, toliko će se više pokazati ona neodoljiva privlačnost koju je On sam predskazao govoreći o svojoj smrti na križu: “A ja, kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi” (Iv 12,32).
3. Gospodine Isuse, podari svijetu mir! Još vas jednom, predraga braćo i sestre, pozivam da molite Gospodina za mir u Albaniji. Kriza koja potresa taj narod, koji je tek nedavno izišao iz dugog razdoblja nečovječne diktature, već se je protegla na cijelo područje, strovaljujući to drago stanovništvo u potpunu nesigurnost.
Za dobro Albanije, molim sve one koji su se mašili oružja da ga odlože: rušilačko nasilje sigurno nije odgovarajuće sredstvo za rješavanje društvenih problema. Naprotiv, svatko neka se osjeća obveznim surađivati, poštujući osobe i pravo, u uspostavljanju povjerenja među građanima i njihovim vlastima. Sve se to ne može ostvariti bez javnoga reda. Sigurno, ovi žalosni događaji pozivaju cijelu Europu: ona mora pomoći albanskim vlastima i narodu stvoriti vlastitu državu na temelju demokracije i političkog te društvenog dijaloga.
Neka Djevica Marija, naša Gospa od dobroga savjeta, posreduje kako sila oružja ne bi zagospodarila nad mirom a ravnodušnost ne bi prevladala solidarnost!