Draga braćo i sestre, dobar dan! Odlomak Evanđelja ove nedjelje (Lk 9, 18-24) još jednom nas poziva suočiti se, da tako kažem, “licem u lice” s Isusom. U jednom od rijetkih mirnih trenutaka kad je sam sa svojim učenicima, on ih pita: “Što govori svijet, tko sam ja?” (r. 18). A oni odgovaraju: “Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta” (r. 19). Dakle, ljudi su cijenili Isusa i smatrali ga velikim prorokom, ali još nisu bili svjesni njegova pravog identiteta, naime da je on Mesija, Sin Božji poslan od Oca da sve spasi.
Isus se, potom, izravno obraća apostolima – jer to je ono što ga najviše zanima – i pita: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?”. Odmah, u ime svih, Petar odgovara: “Krist – Pomazanik Božji!” (r. 20.), to jest: Ti si Mesija, Pomazanik Božji, poslan od njega spasiti njegov narod prema Savezu i obećanju. Tako Isus shvaća da su Dvanaestorica, a posebno Petar, primili od Oca dar vjere; i zatim im počinje otvoreno – tako se kaže u Evanđelju “otvoreno” – govoriti o tome što ga čeka u Jeruzalemu: “Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne” (r. 22).
Ta ista pitanja ponovno se postavljaju svakome od nas: “Tko je Isus za ljude našeg vremena?”. Ali drugo pitanje je još važnije: “Tko je Isus za svakoga od nas?”. Za mene, za tebe, za tebe, za tebe, za tebe…? Tko je Isus za svakoga od nas? Pozvani smo dati isti odgovor koji je dao Petar, radosno ispovijedajući da je Isus Sin Božji, vječna Riječ Očeva, koji je postao čovjekom da otkupi čovječanstvo, izlije na njega obilje Božjeg milosrđa. Svijetu je više nego ikad potreban Krist, njegovo spasenje, njegova milosrdna ljubav. Mnoge osobe osjećaju prazninu u sebi i oko sebe – možda, poneki put, i mi sami to osjetimo –; druge žive u nemiru i nesigurnosti zbog oskudice i sukobâ. Svi trebamo prave odgovore na naše dvojbe, na naša konkretna pitanja. U Kristu, samo u njemu, je moguće pronaći pravi mir i ispunjenje svake ljudske težnje. Isus poznaje čovjekovo srce bolje od bilo koga. Zato ga može ozdraviti, dati mu život i utjehu. Nakon zaključenja dijaloga s apostolima, Isus se obraća svima riječima: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom” (r. 23). Nije riječ o nekom ukrasnom križu, ili ideološkom križu, nego križu života, križu vlastitih dužnosti, križu vlastitog žrtvovanja za druge iz ljubavi – za roditelje, za djecu, za obitelj, za prijatelje, pa i za neprijatelje –, križu raspoloživosti za solidarnost sa siromašnima, za zalaganje za pravdu i mir. Zauzimanjem toga stava, preuzimanjem na sebe tih križeva, uvijek se nešto gubi. Nikada ne smijemo zaboraviti da “tko izgubi život [poradi Krista], taj će ga spasiti” (r. 24). To je gubitak radi dobitka. Sjetimo se sve naše braće koja i danas te Isusove riječi provode u djelo, prinoseći svoje vrijeme, svoj rad, svoje napore pa čak i vlastiti život samo da ne bi zanijekali svoju vjeru u Krista. Isus, po svojem Duhu Svetom, daje nam snagu da napredujemo na putu vjere i svjedočenja: činiti ono u što vjerujemo; ne jedno govoriti a drugo činiti. A na tome putu uvijek nam je blizu i prethodi nas Majka Božja: pustimo da nas ona uzme za ruku dok prolazimo kroz mračne i teške trenutke.

Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre, jučer je u Foggiji proslavljena beatifikacija Marie Celeste Crostarose, monahinje, utemeljiteljice Reda Presvetog Otkupitelja. Neka nam nova blaženica svojim primjerom i svojim zagovorom, pomogne sav naš život suobličiti Isusu, Spasitelju našemu.
Danas, na svetkovinu Duhova prema julijanskom kalendaru kojeg se drže pravoslavne crkve, svečanim je bogoslužjem započeo na Kreti Svepravoslavni sabor. Pridružimo se u molitvi našoj pravoslavnoj braći, zazivajući Duha Svetoga da svojim darovima pomogne patrijarsima, arhiepiskopima i episkopima okupljenima na Saboru. Svi se zajedno sada pomolimo Majci Božjoj za svu našu pravoslavnu braću: “Zdravo Marijo…”.
Sutra se, na poticaj UN-a, slavi Svjetski dan izbjeglica. Ovogodišnja tema glasi “S izbjeglicama. Mi smo na strani onih koji su prisiljeni pobjeći”. Izbjeglice su osobe poput svih nas, ali njima je rat oduzeo dom, posao, rođake, prijatelje. Njihove priče i njihova lica pozivaju nas s obnovljenom predanošću raditi na izgradnji pravde i mira. Zbog toga želimo biti s njima: susretati ih, prihvaćati ih, slušati ih, kako bismo zajedno postali graditelji mira prema Božjoj volji.
Svima želim ugodnu nedjelju; i, molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i do viđenja!