SVIMA JEDNAKO PRAVO NA HRANU! Papa ponovno poziva na poništenje inozemnih dugova siromašnih zemalja
Rim (IKA )
Rim, 1. 12. 1998. (IKA) - Ispravno poimanje međunarodnog gospodarstva mora u svim slučajevima i bez iznimke pružiti pravo na hranu svima i svakom stanovniku Zemlje. To je osobito istaknuo papa Ivan Pavao II. primajući 30. studenoga u audijenciju sudioni
Rim, 1. 12. 1998. (IKA) – Ispravno poimanje međunarodnog gospodarstva mora u svim slučajevima i bez iznimke pružiti pravo na hranu svima i svakom stanovniku Zemlje. To je osobito istaknuo papa Ivan Pavao II. primajući 30. studenoga u audijenciju sudionike i priređivače međunarodnog zasjedanja na kojemu se raspravlja o ostvarenju preuzetih obveza sa Svjetskog skupa o prehrani koji je održan 1996. godine.
Dvije godine nakon toga susreta na vrhu, u Rim se vratilo 300 izaslanika iz 72 zemlje kako bi raspravljali o “tri konkretne a temeljne teme”, rekao je Papa. Sudionici skupa raspravljaju ponajprije o mogućnostima postizanja stabilne razine sigurnosti prehrane kako bi se što bolje usmjerila proizvodnja, podjela, međunarodna trgovina, znanstvena istraživanja, kao i ulaganja s tim ciljem. Druga im je tema održanje prirodnih izvora i promicanje skladnog razvoja ljudskog, tehnološkog i financijskog “kapitala”. Konačno, sudionici toga skupa raspravljaju o pitanjima djelovanja parlamenta kojim bi se pružila rješenja neposrednih problema zbog gladi, te kako bi se sučelili s najdubljim uzrocima siromaštva. Riječ je o “ostvarivom planu”, rekao je Sveti Otac, “no taj je plan istodobno poduzetan i velikodušan”, a i na njemu će se vidjeti ljudska sposobnost pružanja odgovora na tolike probleme. “Dobro shvaćena solidarnost mora u vidu imati da sve nacionalne i međunarodne odluke treba donositi imajući na pameti interese zemalja i inozemne potrebe. Pri tome treba izbjegavati stvaranje zapreka razvoju ostalih zemalja, te uvijek nastojati davati prinos svjetskom napretku, osobito onome manje naprednih zemalja”, istaknuo je poglavar Katoličke Crkve. Glede toga Papa nije mogao zaboraviti probleme dugovanja siromašnih zemalja, te je pozvao političare na mudro promišljanje i traženje rješenja kojima bi se našli načini da se zemljama u razvoju velikodušno oprosti dugovanje ili da ga se smanji jer više ne mogu nositi “taj teški teret koji pritišće najugroženije narode tolikih krajeva svijeta”.