Svirče, (IKA) – Župna crkva Sv. Marije Magdalene u Svirčima na otoku Hvaru izgrađena je godine 1777. na temeljima crkve iste svetice koja se spominje godine 1586. i još starije crkve Sv. Ilije koju spominje Hvarski statut iz 1331. Velikim dijelom je dograđena, podvostručena, 1914. godine na poticaj i uz potporu ondašnjega splitskog i makarskog pomoćnog biskupa dr. Jurja Carića, rođenog u Svirčima, koji ju je posvetio te godine na blagdan sv. Magdalene 22. srpnja. U povodu obilježavanja 100. obljetnice posvete od 12. do 14. studenoga održana je popodnevna trodnevnica te 15. studenoga završno euharistijsko slavlje.
Prvoga dana trodnevnice u crkvi Bezgrešnog začeća BDM na Pjaci euharistijsko slavlje predvodio je župni vikar Jelse i Pitava, rođen u Svirčima, don Jurica Carić koji je potom otkrio spomen-ploču na rodnoj kući biskupa Carića. U propovijedi govorio je o njegovu životu i djelu. Rođen je u Svirčima 23. travnja 1867., a umro u Splitu 17. svibnja 1921. godine kao splitski i makarski biskup ordinarij. Osnovao je godine 1908. Gospino svetište u Vepricu koje liči na ono u Lurdu. Na ustoličenju u Splitu 15. kolovoza 1918. godine dočekali su ga riječima: “Biskupijo, raduj se, biskupe, dobro nam došao i Dujmove se mitre nanosio!” Don Jurica vjernicima je preporučio ono što je biskup Carić stavio u svoj grb: Srce Isusovo, Euharistiju i BD Mariju te geslo “U ime Gospodnje!” Drugoga dana trodnevnice misno slavlje u istoj crkvi predvodio je mladi župnik Velog Grablja i Brusja i župni vikar u Hvaru don Jure Martinić. U kratkom nagovoru, citirajući starozavjetnog pisca, rekao je kako takve obljetnice ne bi smjele biti puko sjećanje nečega što je minulo nego povod za duhovnu obnovu u kojoj se zahvaljuje Bogu i moli oproštenje za životne propuste. Trećega dana hvarski župnik, također rođen u Svirčima, don Mili Plenković prije koncelebriranog euharistijskog slavlja koje je predvodio, na ulazu u dvorište župne crkve s Ivicom i Pavlom Carić, biskupovim nećacima, otkrio je brončano poprsje biskupa Carića, djelo kipara i akademika Kuzme Kovačića koji je otkrivanje ove biste povezao s otkrivanjem poprsja dominikancu Rajmundu Kupareu u Vrboskoj 25. rujna, koje je on također napravio. Istaknuo je da bi ta dva događaja mogla u Hrvatskoj biti prilog početku novog odnosa prema ljudima koji su svojim djelima i životom obogatili naše živote, našu vjerničku i nacionalnu zajednicu; početak našeg ispravnog odnosa prema kršćanskoj duhovnosti i svemu što je ona kroz povijest darovala hrvatskom narodu. Zahvalio je župniku don Mariju Zelanoviću što ga je pozvao da napravi ovo poprsje te se tomu obradovao kao što se uvijek raduje zavičajnim pothvatima. Istaknuo je da je to za njega velika i posebna čast, a značenje tog čina proširuje se zasigurno i na nacionalnu kulturnu i crkvenu razinu. Napomenuo je da, premda nije mogao vidjeti živoga biskupa Carića, a raspolagao je s malobrojnim podacima (fotografijom), nastojao je u tom kipu, kao i uvijek u takvim kiparskim zadaćama, oživjeti biskupov tjelesni i duhovni lik u punom dostojanstvu, oživjeti ga minucioznom modelacijom uvjerljivoga kiparskog oblika do osjećanja njegove žive nazočnosti među nama. Izrazio je nadu da je u tome uspio i da će taj zajednički čin zahvalnosti, otkrivanje poprsja, biti dostojan života i djela biskupa Jurja Carića.
Župnik Plenković u propovijedi je pokušao pripremiti vjernike za sutrašnju posvetu oltara; da u toj posveti mognu djelotvorno sudjelovati. Stoga je govorio i o samom obredu posvete. Napomenuo je kako se kod starih naroda i Izraelaca na žrtveniku žrtvovalo čak i ljude. Isus je sebe žrtvovao za ljude. Pozvao je svoje učenike i nas kršćane da činimo spomen na tu njegovu žrtvu koje se spominjemo na oltaru. Već to govori o vrijednosti oltara koji mora biti nepomičan, što je znak postojanosti Isusove žrtve, i od čvrstog materijala, poput hridine za koju se možemo čvrsto uhvatiti. U oltar, koji je središte crkve i narodnog jedinstva, stavljaju se zemni ostaci velikih svjedoka vjere. Zbog svega toga ne smije se profanirati. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor pod ravnanjem maestre Klare Milatić. Zbor je nakon mise održao prigodni koncert.
Završno koncelebrirano euharistijsko slavlje predvodio je hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk, koji je posvetio novi oltar od bračkog kamena, rad bračkog klesara Stipe Vrandečića iz Pučišća na otoku Hvaru, a dar je obitelji Franeta Carića pok. Ivana iz Svirača. Biskup Štambuk je u posvećeni oltar postavio moći sv. Leopolda Bogdana Mandića, dar hrvatski kapucina. Moći je iz Padove donio kapucinski provincijal fra Jure Šarčević kojeg je na tom slavlju predstavljao gvardijan kapucinskog samostana na Pojišanu u Splitu fra Ante Kukavica. On je pročitao povelju fra Bernardina iz Siene, generalnog postulatora kauza slugu Božjih Reda male braće franjevaca kapucina koji je posvjedočio da su moći sv. Leopolda ugrađene u oltar crkve u Svirčima djelić tijela sv. Leopolda Mandića. Uz moći stavljena je i Povelja o posveti oltara i moćima sv. Leopolda Mandića u njemu. U koncelebraciji je sudjelovalo petnaestak svećenika, među kojima je bio generalni vikar i župnik Jelse i Pitava don Stanko Jerčić, hvarski dekan i župnik Starog Grada don Ante Matulić, gvardijan franjevačkog samostana na Poljudu u Splitu fra Matija Matošević, dosadašnji upravitelj Gospina svetišta u Vepricu don Alojzije Bavčević te brački dekan i župnik u Supetru i Mircima, a rođen u Svirčima, don Toni Plenković koji je animirao misno slavlje i istaknuo da su ambon i oltar crkveni centri kršćanske zajednice kojoj se na ambonu nudi Kristova riječ, a na oltaru daje njegovo tijelo. U misnom slavlju, uz vjerni puk Svirača i otoka Hvara te rodbinu biskupa Carića, nazočni su bili i gradonačelnik Starog Grada Vinko Maroević, predsjednik Općinskog vijeća dr. Vedran Deletis, načelnik Sućurja Ivan Slavić, zamjenik načelnika Jelse Ivica Keršić, predsjednik mjesnog odbora Svirača Božidar Balić, poznata fizioterapeutkinja dr. Vivian Grisogono i kipar Kovačić.
Biskup Štambuk u propovijedi je, između ostaloga, istaknuo da je oltar u crkvi katedra, a crkva sveučilište Božje, sveučilište o Bogu, sveučilište teologije, evanđelja, radosne vijesti. Stoga oltaru treba pristupati s poštovanjem i ljubavlju te u svojem životu nastojati biti čvrst, stabilan i postojan poput kamenog i nepomičnog oltara kakav je onaj u Svirčima. Biskup je podsjetio na Isusove riječi iz Matejeva evanđelja “Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar” (Mt 5, 23-24). Biskup je potaknuo djecu i mlade da se ugledaju na svoje roditelje i starije i da budu ustrajni u vjeri, moleći se pred oltarom. Roditeljima je preporučio da pred oltarom mole za svoje obitelji, osobito za djecu i mlade kojima trebaju biti prvi svjedoci vjere. A starima je savjetovao da kod oltara traže snagu za život. Spomenuo se pokojnih svećenika rodom iz Svirača, osobito trojice živih te redovnice Karmen Carić koja pastoralno djeluje u Dicmu i Goreti Balić u Sinju. Spomenuo se i župnog zbora sv. Marije Magdalene koji je pod vodstvom maestre Klare Milatić i ovaj put predvodio liturgijsko pjevanje. Biskup Štambuk preporučio je nazočnima da iz poštovanja poljube oltar kad dolaze u crkvu ili odlaze iz nje, jer nam oltar predstavlja Krista.
Na kraju misnog slavlja župnik Zelanović, kao domaćin i organizator, zahvalio je svima koji su mu pomogli u pripremi proslave, osobito biskupu Štambuku i svećenicima koji su predvodili trodnevnicu, kapucinima, kiparu Kuzmi Kovačiću, kamenoklesaru Stipi Vrandečiću i obitelji Franeta Carića te župnom zboru. Nazočne je upoznao da je u povodu te obljetnice tiskana prigodna knjižica “Crkva sv. Magdalene i biskup Juraj Carić” koju je uredio župnik Komiže don Ivica Huljev, a grafički opremio i za tisak pripravio mladi župnik Martinić. Uvodnu riječ napisao je župnik Zelanović. Sudionici proslave 100. obljetnice dobili su knjižicu na dar.