Vatikan, (IKA) – Pedesetogodišnja Floribeth Mora Diaz svjedočila je na brifingu za novinare 24. travnja u Vatikanu o svojemu ozdravljenju po zagovoru pape Ivana Pavla II. a njezino ozdravljenje priznato je kao čudo potrebno za kanonizaciju pape Wojtyle. Na istome brifingu s. Adele Labianca iznijela je svoje svjedočenje o ozdravljenju njezine susestre Caterine Capitani, redovnice koja je godine 1966. ozdravila po zagovoru Ivana XXIII.
Svjedočenje dviju žena tri dana uoči kanonizacije dvojice papa bilo je izuzetno emotivno. Mora Diaz, koja je u Vatikan stigla sa suprugom i četvero djece, ispričala je kako je u travnju 2011. imala teške glavobolje i dijagnosticirana joj je aneurizma mozga. Liječnici su joj rekli da bi joj možda pomogla operacija za koju bi trebala putovati u Meksiko ili Kubu, za što ona nije imala novaca. Nakon toga su joj mjesni liječnici rekli da joj preostaje samo mjesec dana života i otpustili je kući. Zajedno s mužem i djecom počela se moliti za zagovor papi Ivanu Pavlu, kojemu se i inače molila. Ivanu Pavlu II. uputila je molitvu: “Vi koji ste tako blizu Bogu, recite mu da ne želim umrijeti”. Bojala sam se umrijeti, jer sam brinula što će biti s mojom djecom. Stoga sam mu rekla: “Reci Gospodinu, ako ja umrem, tko će se brinuti o njima? Oni su mi tako važni. Ono što najviše volim, to su moja djeca i moj muž”, svjedočila je Mora Diaz. Nakon gledanja mise Papine beatifikacije, zaspala je i čula Papin glas: Ustani. Ne boj se! Nakon toga je osjetila mir i osjećala se zdravom. Njezina obitelj nije imala novaca za dodatne liječničke pretrage. No, njezin joj je liječnik načinio magnetsku rezonancu i šokiran utvrdio da je aneurizma nestala. Njegova je reakcija bila važna jer nisam ja rekla da sam izliječena, nego su to potvrdili ozbiljni liječnici, rekla je Mora Diaz.
S. Adele je na brifingu podsjetila na čudesno ozdravljenje s. Caterine Capitani po zagovoru Ivana XXIII. S. Caterina, s kojom je radila na dječjem odjelu, patila je od karcinoma želuca koji je prvi puta otkriven 1963. godine a zatim se proširio na ostale organe. Bila je na pragu smrti kada joj je u svibnju 1966. donijeta relikvija pape Ivana XXIII. kojemu se zajedno sa svojim susestrama utjecala u zagovor. Relikvija joj je položena na ranu koja je curila i ona je osjetila dodir ruke na rani i čula glas koji je zove: Sestro Caterina. Vidjela je pored sebe papu Ivana koji joj govori da će biti dobro. Nakon toga više nije osjećala bol, te je bila izliječena. Umrla je 2010. godine, 43 godine nakon čudesnoga ozdravljenja.
Život sestre Catarine bila je manifestacija Božje dobrote. Do kraja svog života gajila je veliku pobožnost prema Ivanu XXIII. koja se proširila i na sve redovnice naše družbe, rekla je s. Adele u svome emotivnom svjedočenju.