Donja Lastva, (IKA) – Svjedočenjem obitelji Mesaroš iz Beograda u župnoj crkvi Sv. Roka u Donjoj Lastvi i Sv. Petra u Bogdašićima završena su u nedjelju 26. kolovoza svjedočanstva obitelji, koja su organizirana tijekom ljeta u Kotorskoj biskupiji. Vjernici u župama sv. Antuna Padovanskog u Lepetanima, sv. Petra u Bogdašićima, sv. Antuna u Tivtu i sv. Roka u Donjoj Lastvi imali su prigodu slušati svjedočanstva obitelji s više djece, aktivnih u obiteljskom pastoralu iz Novog Sada, Zagreba i Beograda. Obitelj iz Novoga Sada, grkokatolici, supružnici Vladimir i Melanija Rimar te njihovih troje djece, svjedočili su o svome angažmanu u obiteljskom pastoralu. Kao stožer nacionalnog i vjerskog opstanka rusinske zajednice u Vojvodini oni su prepoznali Crkvu. Suprug Vladimir radi na RTV Vojvodini kao novinar na Radiju Novi Sad, u redakciji programa na rusinskom jeziku, a supruga Melanija je vjeroučiteljica te urednica dječjeg časopisa na rusinskom “Zagratka”. Okupljenim vjernicima prenijeli su svoje iskustvo sa sudjelovanja na IV. svjetskom susretu obitelji u Manili na Filipinima godine 2003.
Petar-Krešimir Hodžić i Rafaela Mrdjen-Hodžić mlađi su supružnici iz Zagreba i za sada imaju troje djece. Petar-Krešimir je doktor medicine, radi kao voditelj Ureda HBK za život i obitelj, a Rafaela radi na mjestu stručnog suradnika u uredu ravnatelja Instituta za antropologiju u Zagrebu. U svome svjedočenju ukazali su na sličnosti i različitosti s kojima su krenuli u brak te kako su tijekom godina postajali sve sličniji kao što se ujednačuje tekućina u dvjema spojenim posudama. Posebno su naglasili. Temeljni naglasak stavili su na shvaćanje sakramenta braka kao škrinje s blagom u kojoj su sadržane sve potrebne milosti i snage za prevladavanje životnih tegoba, a o redovitom korištenju sadržaja te škrinje ovisi i kvaliteta bračnog odnosno obiteljskog života.
Ištvan i Teodora Mesaroš, supružnici iz Beograda s troje djece, aktivni su u Pokretu fokolara – Djelu Marijinu te djeluju u tri nad/biskupije: Zrenjaninskoj, Subotičkoj i Beogradskoj. Ištvan je djelatnik u Nuncijaturi u Beogradu, a Teodora domaćica. Istaknuli su da su odlučili pokušati ozbiljnije kršćanski živjeti tek kad su se upoznali. Posvjedočili su iskustvo djelotvornosti zajedničke molitve kada su molili za ozdravljenje djeteta te je ono vrlo brzo ozdravilo. U nastojanju da žive svoju vjeru, svakodnevnom molitvom i čitanjem Svetoga pisma nastoje što bolje prepoznavati što Gospodin od njih traži. Tako su ostavili posao i svoj dom te iz vjere otišli iz rodne Sente u Beograd gdje u početku nisu imali ni posao ni smještaj. Danas imaju i posao i smještaj te kako sami kažu: “Uvijek se rado odazovemo da svjedočimo ljudima kako je Bog vjeran svojim obećanjima”.
U kontekstu napora da se u Kotorskoj biskupiji snažnije pokrene pastoral braka i obitelji činilo se korisnim pozvati obitelji s više djece te s višegodišnjim iskustvom bračnog i obiteljskog života, a koji su istodobno aktivni u obiteljskom pastoralu u svojim sredinama. Svjedočenjem obitelji različitih staleža i starosne dobi željelo se iznijeti neke pozitivne primjere koji bi mogli biti poticajni bračnim parovima i obiteljima iz Kotorske biskupije da se i sami angažiraju u obiteljskom pastoralu, jer upravo su supružnici po svom sakramentu njegovi glasni nositelji. Po raznim pitanjima supružnicima, u zajedničkom druženju nakon svjedočenja te pozitivnim reakcijama domaćih vjernika, moglo se uočiti da je ta inicijativa naišla na zanimanje vjernika.