Sarajevo, (IKA) – Uz temu novoga broja Svjetla riječi “Vjerni mrtvi u Božjoj blizini”, Miro Jelečević podsjeća kako je moguće da čovjek upravo činjenici smrti zahvaljuje svoje traganje za smislom i da je iskustvo smrti i nelagoda njezina očekivanja dovela čovjeka do proboja u kulturu, u duhovnost, u postavljanje pitanja. A pitanja je mnogo, od onih o ljudskom identitetu, tijela, do promišljanja o tome je li smrt sudbina čovjeka i njegova svijeta. Biblija se od svog početka za do kraja bavi smrću, premda je njena prava tema život. Smrt poput sjene prati ljudsku povijest i čovjek nemoćan pred njom – utječe se Bogu, podsjeća autor, te ističe kako smrt nikad nije bila tako prisutna i popularna kao danas: već neposredno pratimo smrtonosne prirodne katastrofe, gledamo uživo ratna i teroristička djelovanja s obiljem smrti, raspravljamo o tzv. pomoći pri umiranju. Na kraju teksta Jelečević podsjeća kako je treba biti blizu umirućima i teško bolesnima, treba vjerovati u vrijednosti i smisao Isusove smrti, imati povjerenja u Isusovo uskrsnuće, te je potrebno zajedno sa svetim Franjom napraviti čudesni i izazovni korak i prihvatiti smrt kao Božje stvorenje i bez glumljene patetike nazvati je sestrom.
U nastavku, Božo Lujić ističe kako kršćanstvo ne bi smjelo biti religija žalosti nego radosti, ne bi smjelo biti religija smrti, nego života.
Želeći pobuditi zanimanje za staru kršćansku nadgrobnu skulpturu iz otomanskoga doba, koja je jedan od najautohtonijih kulturno-povijesnih znakova i vrijednosti stare Bosne, a danas leže zanemareni i neprimijećeni, izloženi propadanju i uništavanju, Svjetlo riječi donosi reportažu Ivana Lovrenovića na osam stranica, bogato ilustriranu fotografijama. Prilika je tako vidjeti stećke s Duvanjskog polja, Brajkovića, Guče Gore, Grahovčića, Rostova, Dolca, Livna i Livanjskog polja, Jajca, Plehana, Rame, Mrkonjić-grada i Kladnja.
Broj donosi i osvrt na hodočašće u Srebrenicu, kojom su članovi Franjevačke provincije Bosne Srebrene otvorili jubilarnu godinu.
Sugovornica ovoga broja Svjetla riječi je domaćica Serapina Lauš. Premda je tijekom protekloga rata u samo dva dana izgubila supruga i tri sina, sama prošla maltretiranja, od zarobljavanja, premlaćivanja, do pokušaja strijeljanja, ona živi izmirena s Bogom, bez gorčine, bez želje za osvetom, ali ipak s bolom u duši i sjećanjem na muža i sinove. Svjetlo riječi donosi i reportažu iz Tolise i Žeravca, te priloge o djelovanju hrvatskih katoličkih misija koje vode bosanski franjevci.