To je korpus koji nudi vrijedan uvid u put obnove koji je tih godina proživjelo muzejsko središte Svete Stolice, ne samo na administrativnom planu, već i na onom konzervatorskom, katalogiziranom i u restauratorskom nalazu. “Kratke bilješke objavljene na stranicama tih malih bilježnica tiču se i tri pontifikata: Benedikta XV., Pija XI. i Pija XII. “Osim toga na svakoj stranici nalaze se jutarnje obveze odijeljene od popodnevnih”, rekla je Bezzini.

Veleposlanik Osio, član obitelji Nogara, prisjeća se još jednog aspekta. “Bilježnice pokazuju i susrete s ljudima koji su tražili da budu primljeni kao muzejski kustosi”. Kontakti su se intenzivirali tijekom II. svjetskog rata, premda su u stvarnosti započeli 1930-ih, nakon prvih rasnih zakona koje je 1933. godine donio Treći Reich, odredivši protjerivanje “nearijevskih” dužnosnika.

U tom kontekstu, 1934. godine, u Vatikanu je prvi put zaposlena žena. Riječ je o Hermine Speier, koja je kao Židovka bila udaljena s njemačkog arheološkog instituta u Rimu gdje je radila od 1928. godine. Veleposlanik Osio ističe da je “u Vatikanske muzeje stigla uz pristanak Pija XI. kao kustosica fototeke, uloga koju je imala do umirovljenja 1950-ih, nakon njezinoga obraćenja na katoličku vjeru u vrijeme Oslobođenja”. Bezzini potvrđuje da se sadržaj dnevnih zabilješki sada katalogizira: “Proces slijedi kronološki red: čitamo i transkribiramo, pokušavajući identificirati spomenute ljude i najvažnije događaje zabilježene na stranicama svih ovih godina”. Očito, pozornost nije usmjerena samo na dvogodišnje razdoblje 1943.-1944. Premda je čak i tijekom nacističke okupacije Rima bilo nekoliko Nogarinih intervencija spašavanja progonjenih židovskih učenjaka i intelektualaca”, upozorava Osio.

Kontakt s njemačkim veleposlanikom Ernstom von Weizsäckerom za antikvara Ludwiga Pollaka nije bio od koristi. Pa čak ni za akademika Marija Segrea, koji je također bio zainteresiran za Državno tajništvo u osobi mons. Montinija. Obojica su završila u Auschwitzu. U drugim slučajevima, međutim, ishod je bio drugačiji. “Mnogi su bili upisani u ‘Guardia Palatina’ koja je u tom razdoblju dosegla 1500 članova u odnosu na 3-400 prethodnih godina”, istaknuo je Osio. Brojne su epizode izazvane Nogarinim zapisima. Među njima Osio se prisjeća bombi koje su pale na Vatikan u zimu 1943. i straha da su njemačke snage spremne oteti Papu i odvesti ga u Njemačku. “Informacije britanskih i američkih obavještajnih službi potaknule su mons. Montinija da noću ode u kuću ravnatelja muzeja kako bi s bakljama u ruci tražio sigurno mjesto u Vatikanu za skrivanje Pija XII.”, rekao je Osio.