Požega, (IKA) – U prigodi Svjetskog dana bolesnika i spomendana Gospe Lurdske, 11. veljače, u kapelici Opće županijske bolnice u Požegi misno slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević u koncelebraciji s bolničkim kapelanom o. Zvonkom Šeremetom, katedralnim župnikom Ivicom Žuljevićem i tajnikom Goranom Lukićem. U pozdravu vodstvu bolnice, liječnicima i ostalom medicinskom osoblju te bolesnicima, biskup je istaknuo da smo kao vjernici uvjereni, posebno oni koji u svojim posebnim i teškim životnim okolnostima pokušavaju tražiti zdravlje ali i istinu o smislu svoga postojanja kojega treba pronaći i u patnji i u trpljenju i smrti, da nam je Bog u Kristu dao ne samo svjetlo nego i supatnika na tom našem patničkom putu. Podsjetio je kako je papa Benedikt XV za ovogodišnji Svjetski dan bolesnika uputio svoju poruku koju je naslovio “Bog – čovjekov supatnik”. Imati suputnika velika je stvar, ali imati supatnika još je veća. Medicinsko osoblje suradnici su Boga supatnika s bolesnima i patnicima, odnosno supatnici čovjekovi s Bogom, istaknuo je biskup.
U homiliji biskup je kazao kako su današnja čitanja koja se čitaju diljem svijeta izazovna jer u njima riječ o čovjeku koji je sam za sebe najvažnije pitanje. Pitanja kao što su tko sam ja i što sam ja su ona koja oduvijek muče čovjeka. To su iskonska pitanja čovjekova hoda od kada postoji. A ona su jasno postavljena i u Knjizi postanka, u onom dijelu koji je danas navješten, a koji govori o Adamu, Evi i zmiji. U slici Adama i Eve, lukave zmije i stabla usred vrta krije se, objasnio je biskup, silno teško pitanje o ljudskoj slobodi. Čovjek je prvenstveno biće slobode i po toj slobodi je slika Božja. Bog je apsolutno slobodno biće dok je sloboda čovjeka ograničena Božjim okvirom jer On je jedini koji zna što je Dobro, a što je Zlo. Mi jedino znamo da je zlo ono što je protiv života, a dobro ono što je u prilog života. Čovjekova sloboda je pred izazovom hoće li izabrati dobro ili zlo. Sveti pisac jasno kaže da nismo mi ti koji određujemo što je dobro, a što je zlo. Stablo usred zemaljskog vrta predstavlja ono što je Bog postavio nama kao neku granicu. Ona Božja poruka Adamu i Evi da ne jedu s toga stabla je zapravo poruka nama da nismo mi ti koji određuju što je dobro, a što je zlo nego je to ono što već postoji. U dubini svoje savjesti čovjek razlučuje što je dobro i zlo. Tu sposobnost nam je dao Bog, ali ne da određujemo što je dobro, a što je zlo nego da to razlučujemo, objasnio je biskup.
Sva drama je u tome, dodao je, kada čovjek sam počinje određivati što je dobro, a što je zlo, tada nastaje zbrka za njega osobno i za stvarnost oko njega. Veliko je pitanje, nastavio je biskup, kako biti zdrav na razini slobode. Za liječenje te razine ne postoje bolnice, ali postoje ispovjedaonice i molitva. Molitva je uvijek iznova stavljanje sebe, svoje slobode u dimenziju onostranosti. Kada u molitvi promišljamo tu dimenziju onda nam Božje svjetlo svijetli pa možemo točno vidjeti sebe u toj slobodi. Ako o svojoj slobodi razmišljam bez Boga što ću s njome početi? Danas, na Dan bolesnika, želimo moliti za one koji su ranjeni na tjelesnoj razini, ali i za one koji su oboljeli na razini svoje slobode da im Bog pomogne da u svojoj slobodi budu zdravi i svoj život žive po Božjem naumu, poručio je biskup.

.