Požega, (IKA) – U prigodi 13. Svjetskog dana bolesnika u kapelici Opće županijske bolnice u Požegi misno slavlje predvodio je 11. veljače požeški biskup Antun Škvorčević u koncelebraciji s kancelarom biskupije Ivicom Žuljevićem i povjerenikom za bolnički pastoral Slavkom Starčevićem.
Biskup je podsjetio kako se Svjetski dan bolesnika slavi na blagdan Gospe Lurdske zahvaljujući Svetom Ocu koji je 1992. pokrenuo tu inicijativu. Od 1858. pa do danas Lurd je postalo mjesto u koje osobito dolaze bolesnici, stariji i ljudi koji tragaju za zdravljem. Zašto netko dolazi po zdravlje u Lurd a ne u bolnicu, zapitao je biskup. Zato što je čovjek cjelovito biće koje kao takvo ne može ozdraviti samo u bolnici, nego toj bolničkoj njezi treba dodati još nešto drugo. To ne znači, dodao je biskup, da bolnički posao ne vrijedi puno. Dapače, on je dragocjen i zbog toga je biskup i tom prigodom iskazao poštovanje i zahvalnost bolničkom osoblju koje nastoji iz one ljudske topline, blizine i ljubavi pristupiti bolesnom čovjeku i poslužiti mu iz onih mogućnosti koje medicina pruža. Međutim, mogućnosti medicine su jedno, a mogućnosti srca su drugo, osobito onog srca koje je blizu Bogu, napomenuo je biskup te dodao da bolest nije znak da je čovjek otpisan od života ili napušten od Boga. Isus Krist je svojom patnjom i trpljenjem snažno upozorio ovu zemlju i ovaj svijet da bolest i trpljenje, ali i smrt, nisu stanja otpisanosti čovjekove od života nego se unutar svega toga događa jedno duboko otajstvo života, koje mi ne razumijemo do kraja, ali iz vjere ga dokučujemo.
U propovjedi je biskup nazočne djelatnike bolnice i bolesnike upoznao i s porukom Svetog Oca za ovogodišnji Svjetski dan bolesnika u kojoj se posebno tumači pojam zdravlja koje u svom najpotpunijem smislu označava stanje suglasja ljudskog bića sa samim sobom i stvarnošću koja je izvan njega. Liječnici su ti koji nastoje čovjeku pomoći da njegovo tijelo bude u skladu sa samim sobom. Međutim, čovjek nije samo fizičko biće, nego i duševno i duhovno. Upravo zato moramo mu pristupati kao cjelovitom biću, koje se nije pojavilo našom, nego Božjom voljom.
Crkva na probleme bolesti ne gleda samo s razine ljudske suosjećajnosti, nego ih gleda kroz Božju ljubav koja je progovorila u Isusu Kristu. Ta nada u spasenjsko djelo Isusu Krista daje Crkvi snagu da traje u poslanju bez obzira na prepreke bilo koje vrste na koje može naići. Crkva izlazi u susret životno ugroženima kako bi im ponudila baš onu Kristovu ljubav, Božju ljubav, koja je ucjepljenja u čovjeka, i onoga koji je bolestan i koji umire, kako bi postala zalog spasenjskog događanja koje je jače od smrti. Čovjekova osuđenost na smrt dodirnuta Božjom besmrtnom ljubavlju postaje nešto drugo, postaje ozdravljena čovjekova smrtnost. Dopustiti da budemo zahvaćeni tom ljubavlju znači biti cijepljen jednom besmrtnošću koja dolazi od Božje strane. Dok s jedne strane uzimamo različite lijekove kako bi naš organizam bio što više u skladu sa samim sobom, s druge strane, poručio je biskup, pomozimo jedni drugima da u nas bude ucjepljenja ona ljubav koja je progovorila u Isusu Kristu.

Misno slavlje u kapelici požeške bolnice upotpunile su pjesmom članice pjevačkog zbora požeškog ogranka Katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara.