Svjetski dan bolesnika u prvoj godini trogodišnje priprave za jubilej dvijetisućite

Svjetski dan bolesnika koji će se slaviti 11. veljače 1997. u svetištu Naše Gospe Fatimske – pada u prvu godinu trogodišnje priprave za Veliki jubilej dvijetisućite: godinu potpuno posvećenu razmišljanju o Kristu. To je napisao Ivan Pavao II. u Poruci za sljedeći Dan bolesnika.
Evo Papine poruke:

1. Sljedeći Svjetski dan bolesnika slavit će se 11. veljače 1997. u svetištu Naše Gospe Fatimske, u plemenitom portugalskom narodu. Izabrano mjesto za mene je posebno značajno. Tamo sam se, zapravo, htio uputiti na obljetnicu atentata na moju osobu na Trgu sv. Petra zahvaliti božanskoj Providnosti, prema čijem se nedokučivom naumu dramatičan događaj tajanstveno poklapao s obljetnicom prvog ukazanja Isusove Majke, 13. svibnja 1917. u Irijskoj udolini.
Stoga sam radostan što se u Fatimi službeno slavi Dan bolesnika koji mi je posebno na srcu. On će tako svakome pružiti prigodu ponovno poslušati Djevičinu poruku, čija je temeljna jezgra “poziv na obraćenje i na pokoru, kao u Evanđelju. Taj je poziv izgovoren na početku dvadesetog stoljeća i stoga je posebno upravljen ovom stoljeću. Izgleda da Gospodarica poruke čita osobitom pronicavošću znakove vremena, znakove našega doba” (Govor u Fatimi, 13. svibnja 1982. u Insegnamenti V/2, 1982, str. 1580).
Slušajući Presvetu Djevicu, moći će se iznova otkriti na živahan i dirljiv način njezino poslanje u otajstvu Krista i Crkve: poslanje koje je već naznačeno u Evanđelju, kad Marija potiče Isusa da započne s čudima, rekavši slugama za vrijeme svadbene gozbe u Kani Galilejskoj: “Što god vam rekne, učinite” (Iv 2,5). U Fatimi je ona postala jekom određene riječi koju je Sin izgovorio na početku svoga javnog poslanja: “Ispunilo se vrijeme…; obratite se i vjerujte Evanđelju” (Mk 1,15). Ustrajan poziv Presvete Marije na pokoru nije drugo doli očitovanje njezine majčinske brige za sudbinu ljudske obitelji, potrebne obraćenja i oproštenja.
2. Marija je u Fatimi nositeljica i drugih Sinovljevih riječi. U Irijskoj udolini osobito odzvanja Kristov poziv: “Dođite k meni svi vi, izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti” (Mt 11,28). Nisu li možda mnoštva hodočasnika, koji sa svih strana svijeta hite u tu blagoslovljenu zemlju, rječiti svjedoci potrebe okrepe i utjehe koje bezbrojne osobe doživljavaju u svom životu.
Upravo su patnici oni koji se osjećaju privučenima obećanjem “okrepe” koju božanski Liječnik može pružiti onome koji mu se s povjerenjem obrati. A u Fatimi ima ta okrepa: ponekad je to tjelesna okrepa, kad u svojoj providnosti Bog udjeljuje ozdravljenje od bolesti; češća je duhovna okrepa, kad duša, prožeta nutarnjim svjetlom milosti, nalazi snagu prihvatiti bolno breme bolesti pretvarajući je, po zajedništvu s Kristom, slugom patnikom, u sredstvo otkupljenja i spasenja za sebe i za braću.
Put koji treba slijediti u tom teškom hodu pokazuje nam majčinski Marijin glas koji, uvijek, u povijesti i životu Crkve, a osobito u naše doba, neprestano ponavlja riječi: “Učinite sve što vam kaže”.
3. Svjetski dan bolesnika je, dakle, dragocjena prilika da se ponovno posluša i prihvati upozorenje Isusove Majke, kojoj podno Križa bješe povjereno čovječanstvo (usp. Iv 19,25-27). Dan bolesnika pada u prvu godinu “trogodišnje” priprave za Veliki jubilej dvijetisućite: godinu potpuno posvećenu razmišljanju o Kristu. Upravo to razmišljanje o Kristovu središnjem mjestu “ne može se, dakle, odvojiti od priznavanja uloge što ju je imala njegova Presveta Majka… Marija ustvari trajno pokazuje svoga božanskoga Sina i predstavlja se svim vjernicima kao uzor proživljene vjere” (Apostolsko pismo Nadolaskom trećeg tisućljeća, 43).
Marijina uzornost nalazi svoj najviši izričaj u pozivu gledati na Raspetoga, da bi se od Njega naučilo kako je, preuzimajući potpuno ljudsku narav, htio slobodno preuzeti naše patnje i prikazati se Ocu kao nevina žrtva za nas ljude i za naše spasenje, “sa silnim vapajem i suzama” (Heb 5,7). Tako je otkupio patnju, pretvorivši je u dar spasenjske ljubavi.
4. Predraga braćo i sestre koji trpite u duši i u tijelu! Ne popuštajte napasti da bol smatrate samo negativnim iskustvom, tako da posumnjate u Božju dobrotu. U trpećem Kristu svaki bolesnik nalazi značenje osobnih patnji. Trpljenje i bolest pripadaju čovjekovu življenju, stvorenju krhkom i ograničenom, od rođenja označenom istočnim grijehom. U Kristu umrlome i uskrslome, čovječanstvo ipak otkriva novi doseg svoje patnje: mjesto da se smatra promašajem, ona se otkriva kao prilika za pružanje svjedočanstva vjere i ljubavi.
Predragi bolesnici, znajte u ljubavi pronaći “spasenjski smisao svoje patnje i valjan odgovor na svoja pitanja” (Apostolsko pismo Salvifici doloris, 31). Vaše je poslanje od vrlo velike vrijednosti bilo za Crkvu, bilo za društvo. “Vi koji nosite breme patnje na prvim ste mjestima među onima koje Bog ljubi. Kao na sve one koje je susreo na palestinskim putovima, Isus je na vas svrnuo pogled pun nježnosti; njegova se ljubav neće nikada umanjiti” (Govor bolesnicima i patnicima, Tours, 21. rujna 1996,2, u L#!osservatore romano 23/24. rujna, 1996, str. 4). Znajte biti velikodušni svjedoci iz te povlaštene ljubavi po daru svoje patnje, koja toliko može učiniti za spasenje ljudskoga roda.
U društvu kao što je ovo naše, koje nastoji izgraditi svoju budućnost na blagostanju i potrošačkom mentalitetu i sve vrednuje na temelju uspješnosti i koristi, bolest i patnja, ne mogavši biti zanijekane, ili se odstranjuju ili su lišene značenja u prividu njihova nadvlađivanja samo sredstvima koja nudi napredak znanosti i tehnike.
Bez sumnje, bolest i patnja ostaju granica i kušnja za ljudski um. Ipak, u svjetlu Kristova križa one postaju povlašteni trenutak rasta u vjeri i dragocjeno sredstvo za pridonošenje, u zajedništvu s Kristom Otkupiteljem, ostvarenju božanskoga spasenjskog nauma.
5. Na stranici Evanđelja koje se odnosi na posljednji sud kad će “Sin čovječji doći u slavi, i svi anđeli njegovi s njime” (Mt 25,31), označena su mjerila na temelju kojih će biti izrečena osuda. Kao što je poznato, ona su sabrana u svečanoj završnoj tvrdnji: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (Mt 25,40). Među tom “najmanjom braćom” su bolesnici (usp. Mt 25,36), često sami i isključeni iz društva. Učiniti javno mnijenje da bude na njih osjetljivo, jedan je od glavnih ciljeva slavlja Svjetskoga dana bolesnika: biti blizu onome koji trpi da bi se znao obogatiti vlastitom patnjom također uz pomoć onih koji su uz njega da ga liječe i da mu pomažu, zadaća je na koju poziva Dan bolesnika.
Po Isusovu primjeru treba se približiti čovjeku koji trpi kao “dobri samaritanci”. Treba naučiti “služiti Sinu čovječjemu u ljudima”, kako je govorio blaženi Alojzije Orione (usp. Scritti 57,104). Treba znati vidjeti solidarnim očima patnje vlastite braće, ne “proći mimo”, nego učiniti se “bližnjim”, zaustaviti se uz njih, djelima služenja i ljubavi upravljenima cjelovitom zdravlju ljudske osobe. Društvo se ocjenjuje po pogledu koji upravlja patnicima i po stavu koji zauzima prema njima.
U svijetu u kojemu živimo, previše ljudskih bića ostaje isključeno iz ljubavi obiteljske i društvene zajednice. Ukazavši se u Fatimi trojima siromašnim pastirima da ih učini navjestiteljima evanđeoske poruke, Presveta Djevica je ponovila svoj slobodni Veliča, učinivši se glasom “onih koji ne prihvaćaju pasivno zlosretne uvjete osobnog i društvenog života niti su žrtve “otuđenja” – kako se danas kaže – već s njom proglašuju da je Bog osvetnik poniznih i, ako treba, zbacuje silne s prijestolja” (Homilija u svetištu Zapopan, 30. siječnja 1979, 4, u Insegnamenti II/1, 1979, str. 295).
6. I tom prilikom, međutim, ponavljam snažni krik odgovornima za javne poslove, međunarodnim i narodnim zdravstvenim organizacijama, zdravstvenim djelatnicima, dragovoljnim udrugama i svim ljudima dobre volje, da se ujedine u zadaći Crkve, koja, prianjajući Kristovu naučavanju, želi navijestiti Evanđelje po svjedočanstvu služenja onima koji trpe.
Neka Presveta Djevica, koja je u Fatimi otrla tolike suze, pomogne svima preobraziti taj Svjetski dan bolesnika u prepoznatljivi trenutak “nove evangelizacije”.
S tim željama, dok zazivam na pokrenute pothvate u povodu Dana bolesnika majčinsku zaštitu Marije, Majke Gospodinove i Majke naše, podjeljujem rado vama, predragi bolesnici, vašim ukućanima, zdravstvenim radnicima, dragovoljcima i svima onima koji su vam blizu po duhom solidarnosti u vašim patnjama svoj srdačni blagoslov.
Iz Vatikana, 18. listopada 1996.
Ivan Pavao II.