Rijeka, (IKA) – Središnje misno slavlje na Svjetski dan bolesnika u Riječkoj nadbiskupiji 11. veljače riječki nadbiskup Ivan Devčić predvodio je u crkvi Gospe Lurdske na Žabici. Kapucin fra Stanko Dodig u uvodnim je riječima zahvalio medicinskom osoblju, volonterima i svima koji su omogućili dolazak bolesnih i nemoćnih koji su dupkom ispunili najveću riječku crkvu, uz poseban pozdrav onima kojima je to jedna od rijetkih prilika kada mogu sudjelovati na euharistiji. Brojni su od njih nakon propovijedi pristupili sakramentu bolesničkog pomazanja.
Nadbiskup Devčić u propovijedi je uputio Kristovu poruku nade svima onima koji trpe. “Isus Krist prihvatio je u potpunosti biti čovjek. To znači i biti bolestan i nemoćan. Sve to je Isus iskusio, osobito u svojem trpljenju na križu. No, Isus nije došao da bi ostao na križu. Podnio je bol i patnju da bi objavio uskrsnuće. Pokazao je kako se po križu dolazi do uskrsnuća, po umiranju do života. Pozvani smo stoga životno se poistovjetiti s Isusom. Sa svojim mukama dođimo k njemu jer on je taj koji nam može pomoći i preobraziti to u vječni život.” Nadbiskup je istaknuo kako se ne smije podleći suvremenim trendovima koji prikazuju samo zdrave i mlade. “Tako se stvara pogrešna slika čovjeka. Bolest i smrt sastavni su dio života i ljudske stvarnosti.”
Objasnio je kako je Dan bolesnika posvećen prvenstveno onima koji trpe, ali i onima kojima je povjerena briga za bolesne i nemoćne. Prvi čovjekov zadatak je sam čovjek, odnosno briga za drugog čovjeka, bližnjega. Podsjetio je na ovogodišnju poruku pape Benedikta XVI. za Svjetski dan bolesnika u kojoj Papa ističe važnost institucionalne brige za bolesnike. “U Svećeničkoj godini Benedikt XVI. posebno se obraća svećenicima potičući ih na stalnu brigu za nemoćne. Kristova vjernost čovjeku mora biti i svećenikova vjernost čovjeku.”
Nadbiskup je podsjetio da se Svjetski dan bolesnika u Rijeci slavi od samog početka kada ga je prije 18 godina ustanovio Ivan Pavao II., zahvalivši pri tome svima koji sudjeluju u njegovoj organizaciji. Propovijed je zaključio molitvom da Bog dadne snage onima koji trpe da s većom strpljivošću podnose bol, a svima da otvorena srca i ispružene ruke pomognu svakome čovjeku.