Vatikan, (IKA) – Duševno i fizičko zdravlje, tema je Svjetskoga dana duševnoga zdravlja 10. listopada koji je ustanovila Svjetska zdravstvena organizacija, a s ciljem davanja novoga dostojanstva duševnim bolestima i onima koji zbog njih trpe.
Tim je povodom predsjednik Papinskoga vijeća za dušobrižništvo zdravstvenog osoblja kardinal Javier Lozano Barragan objavio poseban dokument kako bi ukazao na pozornost kojom Crkva prati probleme zdravstva i zdravlja. “U svijetu ima 450 milijuna osoba koje trpe zbog duševnih tegoba, a više od 870.000 osoba počinilo je u ovoj godini samoubojstvo. Duševna tegoba je istinsko društveno-zdravstveno izvanredno stanje”, ističe se u dokumentu. Obraćajući se stručnim djelatnicima iz toga područja, kardinal Lozano ističe žurnost djelotvorne prevencije prikladnim sredstvima i jamčenjem prava na liječenje. 25% zemalja nema zakone koji reguliraju ovo područje, dok u 41% zemalja nedostaje politika duševnog zdravlja, navodi kardinal Lozano, koji u dokumentu posebice upozorava na stanje bolesnika koji žive na ulici ili u obiteljima gdje ne mogu primiti potrebnu njegu.

Predsjednik Talijanskoga psihijatrijskoga društva Carmine Munizza napomenuo je, pak, u razgovoru za Radio Vatikan kako je liječenje duševnih bolesti veoma slojevito. “Ako promatramo s biološkoga stanovišta, onda je riječ o lijekovima; ali kad je u pitanju psihološko stajalište, potreban je zahvat u pacijentovu sposobnost odnosa s drugima, kao i u životni kontekst. Ako bi liječili samo duševnoga bolesnika, onda bi nešto nedostajalo u tome liječenju”, pojasnio je prof. Munizza. Na upit što se događa osobi s duševnim tegobama ako se ne liječi na vrijeme, odgovorio je kako je važno liječnike za opću medicinu osposobiti u raspoznavanju simptoma duševnih bolesti kako bi se moglo što žurnije pristupiti liječenju, jer se u suprotnom može zauvijek kompromitirati duševno zdravlje bolesnika. U našem se društvu previše koriste antidepresivni lijekovi, jer se misli kako je imperativ biti sretan i zadovoljan. Ne možemo neprestano biti sretni, stoga trebamo shvatiti kako je patnja sastavnica ljudskoga bića, ustvrdio je prof. Munizza.