Draga braćo i sestre, dobar dan!
Danas ću se zadržati u kratkom razmišljanju o apostolskom putovanju u Poljsku na kojem sam boravio posljednjih nekoliko dana.
Prigoda za putovanje bio je Svjetski dan mladih, 25 godina od onog povijesnog koji se slavio u Čenstohovi nedugo nakon pada “željezne zavjese”. U ovih 25 godina se promijenila Poljska, promijenila se Europa a i svijet se promijenio, i ovaj Svjetski dan mladih postao je proročki znak za Poljsku, za Europu i za svijet. Novi naraštaj mladih ljudi, nasljednikâ i sljednikâ hodočašća koje je započeo sv. Ivan Pavao II., dao je odgovor na današnji izazov, dali su znak nade, a taj znak se zove bratstvo. Jer, u ovom svijetu koji je u ratu, treba nam bratstvo, treba nam blizina, treba nam dijalog, treba nam prijateljstvo. A ovo je znak nade: kad vlada bratstvo.
Krenimo upravo od mladih koji su bili prvi razlog tog putovanja. Ponovno su odgovorili na poziv: došli su iz svih krajeva svijeta – neki od njih su još uvijek ovdje! [pokazuje na hodočasnike u dvorani] – bio je to festival boja, različitih lica, jezika, različitih životnih priča. Ne znam kako to uspijevaju: govore različitim jezicima, ali uspijevaju jedni druge razumjeti! A zašto? Zato što imaju tu želju ići zajedno, graditi mostove, bratstvo. Došli su također sa svojim ranama, sa svojim pitanjima, ali prije svega nošeni radošću što će se susresti; i još jednom su oblikovali mozaik bratstva. Može se govoriti o mozaiku bratstvu. Simbolična slika svjetskih dana mladih je nepregledno mnoštvo šarenih zastava koje se vijore u rukama mladih: zapravo, na Svjetskom danu mladih nacionalne zastave postaju još ljepše, tako reći “pročišćuju se”, pa i zastave narodâ koji su u sukobu vijore se jedna pokraj druge. I to je lijepo! I ovdje ima zastava… pokažite ih!
Tako su na tome velikom jubilejskom susretu mladi iz čitavoga svijeta prigrlili poruku milosrđa, kako bi ju posvuda pronosili po duhovnim i tjelesnim djelima milosrđa. Zahvaljujem svim mladima koji su došli u Krakov! Zahvaljujem i onima koji su nam se pridružili iz svih krajeva svijeta. U mnogim su zemljama naime održani mali Dani mladih u povezanosti s onim u Krakovu. Dar koji ste primili neka postane svakodnevni odgovor na Gospodinov poziv. Sjećanje puno ljubavi ide Suzani, djevojci iz ove biskupije, koja je umrla u Beču neposredno nakon što je sudjelovala na SDM. Neka Gospodin, koji ju je zasigurno primio u nebo, utješi članove njezine obitelji i prijatelje.
Na ovom putovanju pohodio sam također svetište u Čenstohovi. Pred Gospinom slikom sam primio dar Majčina pogleda, koja je na osobit način Majka poljskoga naroda, tog plemenitog naroda koji je toliko propatio i, snagom vjere i njezine majčinske ruke, uvijek iznova ustajao. Pozdravio sam nekolicinu Poljaka ovdje [u dvorani]. Sjajni ste, vi ste sjajni! Tamo, pod tim pogledom, shvaća se duhovno značenje hoda tog naroda, čija je povijest na neraskidiv način povezana s Kristovim križem. Tamo je opipljiva vjera svetog Božjeg vjernog naroda, koji čuva nadu dok prolazi kroz kušnje, a čuva također onu mudrost sklada između tradicionalnoga i novoga, između sjećanja i budućnosti. A Poljska danas podsjeća čitavu Europu da za taj kontinent nema budućnosti bez temeljnih vrijednosti, koje pak u svom središtu imaju kršćansku viziju čovjeka. Među te vrijednosti ubraja se i milosrđe, čiji su osobiti apostoli bili dvoje poljskih velikana: sv. Faustina Kowalska i sv. Ivan Pavao II.
Na kraju, i ovim sam putovanjem htio zagrliti čitav svijet, svijet pozvan odgovoriti na izazov rata “u dijelovima” koji mu prijeti. I tu je velika tišina posjeta Auschwitz-Birkenauu bila rječitija od svake riječi. U toj tišini sam slušao, osjetio sam prisutnost svih duša koje su onuda prošle; osjetio sam suosjećanje, Božje milosrđe, koje su neke svete duše donijele također u taj bezdan. U toj velikoj tišini molio sam za sve žrtve nasilja i rata. I ondje, na tome mjestu, shvatio sam više no ikad prije vrijednost sjećanja, ne samo kao sjećanja na prošle događaje, već kao opomenu i odgovornost za sadašnjost i budućnost, da sjeme mržnje i nasilja ne pusti korijena u tlu povijesti. I u to sjećanje na ratove i tolike rane, na tolike doživljene boli, uključeni su i mnogi današnji muškarci i žene – tolika naša braća i sestre – koji trpe ratove. Gledajući tu okrutnost, u tom koncentracijskom logoru, odmah sam se sjetio današnjih okrutnosti koje su im slične: nisu tako koncentrirane kao na onome mjestu, nego su rasute posvuda u svijetu; ovome svijetu koji je bolestan od okrutnosti, od boli, rata, mržnje, tuge. I zbog toga od vas uvijek tražim da molite da nam Gospodin udijeli mir!
Za sve to zahvaljujem Gospodinu i Djevici Mariji! Izražavam još jednom svoju zahvalnost poljskom predsjedniku i svim drugim predstavnicima vlasti, kardinalu nadbiskupu Krakova i svim poljskim biskupima kao i svima onima koji su, na bezbroj načina, omogućili ovaj događaj, koji je pružio znak bratstva i mira Poljskoj, Europi i svijetu. Također bih želio zahvaliti mladim volonterima, koji su više od godinu dana radili na organizaciji ovog događaja, kao i medijima, onima koji rade u medijima: hvala vam što ste učinili da se ovaj Dan može vidjeti u cijelom svijetu. Ovdje ne mogu ne spomenuti Anna Mariju Jacobini, talijansku novinarku koja je iznenada ondje izgubila život. Molim i za nju: umrla je obavljajući svoj posao.

Poruka Svetog Oca u prigodi Olimpijskih igara u Brazilu
Želim sada uputiti srdačan pozdrav brazilskom narodu, posebno gradu Rio de Janeiru, koji je domaćim atletičarima i strastvenim zaljubljenicima u atletiku iz cijeloga svijeta u prigodi Olimpijskih igara. U svijetu koji žeđa za mirom, tolerancijom i pomirenjem želim da duh Olimpijskih igara nadahne sve, sudionike i gledatelje da vode “dobar boj” i zajedno završe utrku (usp. 2 Tim 4, 7-8), željni postići kao nagradu ne medalju, već nešto mnogo dragocjenije: ostvarenje civilizacije u kojoj vlada solidarnost, utemeljena na svijesti da smo svi članovi jedne jedine ljudske obitelji, neovisno o razlikama u kulturi, boji kože ili religiji. A za Brazilce, koji će radosno i karakterističnom gostoljubivošću organizirati ovaj praznik sporta, želim da ovo bude prilika za prebrođivanje teških trenutaka i da se založe u “timskom radu” na izgrađivanju pravednijeg i sigurnijeg društva, ulažući u budućnost nade i mira. Neka vas Bog sve blagoslovi!

[U sklopu pozdrava hodočasnicima na talijanskom jeziku]
Sutra ću pohoditi Porcijunkulu u papinskoj bazilici svete Marije Anđeoske, povodom osamstote obljetnice “Asiškoga oprosta”, koja se slavila jučer. Bit će to vrlo jednostavno, ali vrlo značajno hodočašće u ovoj Svetoj godini milosrđa. Molim sve da me prate molitvom, zazivajući svjetlo i snagu Duha Svetoga i nebeski zagovor svetoga Franje.