Rim, 13. 12. 1998. (IKA) – U lipnju sljedeće godine više od 120 biskupa sa svih kontinenata doći će na trodnevni susret u Rim. Susret priređuje Papinsko vijeće za laike u suradnji s Kongregacijom za nauk vjere i Kongregacijom za biskupe, u tijeku kojega se namjerava “saslušati nastojanje biskupa za nadilaženjem poteškoća, te zaboravljanjem neugoda koje su obilježile prvo razdoblje djelovanja i susreta s crkvenim pokretima”. To je u razgovoru za talijansku katoličku agenciju SIR izjavio Guzman Carriquiry, podtajnik Papinskog vijeća za laike.
U daljnjem tijeku razgovora za SIR Carriquiry je podsjetio da se papa Ivan Pavao II. s članovima crkvenih duhovnih pokreta i novih zajednica sastao u Rimu 30. svibnja ove godine. Na susretu je bilo nazočno oko 350.000 većinom mladih iz tih pokreta, a nakon njega je “s jedne strane, došlo do produbljenja naučavanja Ivana Pavla II, a s druge do razvoja samosvijesti pokreta koji su spremni suočiti se s izazovima trećega tisućljeća”, rekao je Carriquiry i nadodao da “pokreti sada moraju pokazati da su s adolescencije prešli u zrelo doba”. Sa strane Svete Stolice osobito se potiče na pojačanu i bolju suradnju ponajprije među vođama određenih pokreta, a potom i među samim pokretima.
Kako je jednom zgodom izjavio pročelnik Kongregacije za nauk vjere kardinal Joseph Ratzinger, crkveni pokreti bili su velika novost za Crkvu posljednjih desetljeća. Do njihovog je razvoja osobito došla u pokoncilsko doba i za papinstva Ivana Pavla II., no nitko ih nije “uvrstio” u pastoralne programe. Mnogi su od tih pokreta nastali još prije Sabora, pa su ga na neki način “pretekli”, ali su se i odrazili u ekleziologiji II. vatikanskog sabora. “Riječ je o pretežito laičkim pokretima, tako da oni izražavaju novo razdoblje one velike struje isticanja važnosti vjernika laika koja obilježava Crkvu XX. stoljeća”, izjavio je Carriquiry. Ipak, ne treba smatrati da se samo laici osjećaju “pozvanima” sudjelovati na karizmama tih pokreta, jer među njihovim članovima ima i svećenika, redovnika i redovnica. Ti su pokreti u današnje doba često znak ili “sažetak” zrelijega kršćanskog života, a u njima se često uspješno svladavaju sva ona neslaganja koja su ranjavala kršćane. Crkveni duhovni pokreti osobiti su znak i u ovome posvjetovnjačenom svijetu koji zaboravlja na vjerske vrijednosti, te se povodi za modelima i životnim stilovima koji su sve dalje od kršćanske predaje. Upravo na tom području crkveni pokreti pokazuju svu svoju vrijednost u ostvarivanju otajstva zajedništva, kao i evangelizacijskom djelovanju, istaknuo je Sveti Otac 25. studenoga, govoreći o velikim znakovima Duha u ovo naše doba. “Papa je sretan zbog ‘cvjetanja’ tih pokreta”, istaknuo je Carriquiry, “ali pokreti moraju pokazati da su na visini te zadaće te očitovati zrelost u sve poniznijem i velikodušnijem služenju cijeloj Crkvi. Enciklika Redemptoris missio od biskupa zahtijeva veliku srdačnost u prihvaćanju pokreta, ali od pokreta traži da uvijek imaju poniznosti biti u zajedništvu s biskupom svake mjesne Crkve”, zaključio je Carriquiry.