Doktorska disertacija vjeroučitelja Zupčića je izrađena pod mentorstvom dr. sc. Danijela Labaša. Rad obuhvaća 323 stranice teksta, a organiziran je u četiri poglavlja.

U „Uvodu“ se ističe da je teološki pristup medijskoj i novinarskoj etici jedan od relevantnih pristupa među različitim suvremenim etičkim pristupima, te da teološki pristup ima svoje osobitosti koje je vrijedno i potrebno istražiti, prezentirati, analizirati i kritički usporediti s drugim etičkim prijedlozima za djelovanje novinara i medija u cijelosti, jer je to područje – posebno u hrvatskom znanstvenom okruženju – nedovoljno istraženo, te ovaj rad želi dati svoj znanstveni doprinos u tom području.

U prvom poglavlju „Suvremena teorijsko-praktična razmišljanja o medijskoj i novinarskoj etici“ se izlaže, obrađuje i kritički propituje suvremene etičke pravce na području medijske etike, s posebnim osvrtom na novinarsku etiku i deontologiju novinarstva. Donosi se podjelu etike, predstavlja različite teorije o novinarstvu i medijskoj etici, definira istinu kao temeljni pojam medijske etike, te čovjeka stavlja u središte medijske etike, predstavlja se i analizira promišljanja ključnih autora medijske etike, obrađuje ključne teme medijske i novinarske etike potkrepljujući ih mnogim domaćim i stranim autorima.

U drugom poglavlju „Prikaz i analiza stavova crkvenih dokumenata o etici u medijima“ se analizira i uspoređuje crkvene dokumente koji izravno ili neizravno obrađuju medijsku etiku. Obrađuje se i analizira pojedine crkvene dokumente, od „Mirari vos“ iz 1832. do suvremenih dokumenata, uključujući i 50 papinih poruka za svjetski dan sredstava društvene komunikacije.

Treće poglavlje „Usporedba suvremenih medijsko-etičkih pravaca i medijske etike u crkvenim dokumentima“ je središnji dio disertacije u kojemu se provodi usporednu kritičku analizu prevladavajućih etičkih pravaca na području medijske etike s jedne strane i medijske etike u crkvenim dokumentima s druge strane. Uspoređuje se etičke kriterije na jednom i drugom području, ističe podudarnosti i razlike kriterija i analizira prijedloge u crkvenim dokumentima koji se nude kao doprinos suvremenim etičkim pravcima medijske etike. Prikazani i analizirani kriteriji kroz vlastite zaključke ukazuju na moguće perspektive za daljnja propitivanja i istraživanja odnosa.

U četvrtom poglavlju „Istraživanje, analiza i rasprava poznavanja medijske etike i vlastite percepcije djelovanja“ prikazuje se i analizira rezultate istraživanja koje je provedeno među članovima Hrvatskog društva katoličkih novinara i djelatnicima svjetovnih medija koji se bave religijskim temama. Istraženo je u kojoj su mjeri ispitanici upoznati s kriterijima za novinarsko djelovanje i s etičkim naukom o medijima. Kontrolnu skupinu su činili novinari religijskih redakcija javne televizije, nacionalnih komercijalnih televizija, te nacionalnih dnevnih listova.

Stručno povjerenstvo je zaključilo da ova doktorska disertacija predstavlja važan doprinos istraživanjima u polju informacijskih i komunikacijskih znanosti jer suvremenim pristupom i primjerenim znanstvenim metodama istražuje problematiku medijske etike, dovodeći je u odnos s teološkom medijskom etikom i analizirajući njezin doprinos suvremenoj medijskoj etici. U kontekstu suvremenih filozofskih i komunikoloških razmatranja novinarske i medijske etike s jedne, te razmatranja moralne teologije s druge strane rad je utemeljeno otkrio u kojoj mjeri postoje razlike, a u kojoj podudarnosti i sličnosti u razmišljanju i predlaganju etičkih načela koja bi – prema teološkim postavkama i prema suvremenim etičkim pravcima – morala biti načela kojih se trebaju pridržavati novinari u obavljanju profesionalne djelatnosti, što također predstavlja praktičan doprinos ove disertacije.

Zbog trenutnih mjera u vezi s koronavirusom, obrana je održana online preko internetske platforme koja je omogućila da povjerenstvo, mentor i ostali sudionici na ovaj način sudjeluju te provedu ovu obranu pod jednakim uvjetima kao i u redovnim okolnostima. Povjerenstvo su činili dr. sc. Mihaela Banek Zorica, dr. sc. Gordana Vilović i dr. sc. Ivan Balabanić.

Šime Zupčić je rođen u Dubrovniku 1985. godine od oca Ivice Zupčića i majke Anđele r. Andrić. Nakon Biskupijske klasične gimnazije Ruđera Boškovića u Dubrovniku, upisuje Filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kojeg je uspješno završio 2010. godine, te time stekao akademsko zvanje magistra teologije. Nakon završenog fakulteta upisao je poslijediplomski doktorski studij informacijskih i komunikacijskih znanosti, a istovremeno i počeo raditi kao vjeroučitelj u Osnovnoj školi „Antun Masle“ u Orašcu, a radio je i u Gimnaziji Dubrovnik, te Osnovnoj školi Ivana Gundulića, a trenutno je zaposlen u Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji Ruđera Boškovića. Od 2012. godine, paralelno s radom u školi, zaposlen je i u Dubrovačkoj biskupiji, prvo u Uredu za medije, a kasnije u Katehetskom uredu. U sklopu svog rada u biskupiji bio je i predsjednik Pododbora za medije Organizacijskog odbora Susreta hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku 2014. godine. Od 2013. godine na Odjelu za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku, kao vanjski suradnik ima tri kolegija/radionice: „Glasnogovorništvo“, „Javni nastupi“ i „Religijska kultura“. Trenutno predaje samo na dvije (Glasnogovorništvu i Religijskoj kulturi).

Objavio je izvorni znanstveni rad „Sadržaji medijske kulture u udžbenicima za katolički vjeronauk u srednjim školama“ u Zborniku sa znanstvenog skupa s međunarodnim sudjelovanjem „Dijete i jezik danas – Dijete i mediji“ u Osijeku 2013 godine. Izlagao je na međunarodnom znanstvenom skupu (Seventeenth International Conference Information Technology and Journalism, Dubrovnik, Hrvatska, 2011) s temom „Security and vulnerability of children on social networks“.

Oženjen je vjeroučiteljicom Anom Zupčić, te imaju dvoje djece. Aktivan je u pastoralu svoje župne zajednice sv. Mihajla gdje osim viđenje župne kateheze za grupu krizmanika, vrši i službu izvanrednog djelitelja pričesti.