TALIJANSKA AGENCIJA SIR O KARDINALU ALOJZIJU STEPINCU "Mi ne želimo biti politička truba koja svoj glas prilagođuje željama i vremenitim potrebama različitih stranaka i pojedinih osoba"

Rim, 7. 2. 1998. (IKA) – “Znajte da je Isus Krist Bog. Za njega smo spremni umrijeti u bilo kojem trenutku”. Tim riječima blagopokojnog kardinala Alojzija Stepinca svoju vijest započinje talijanska katolička informativna agencija “SIR”, izvješćujući kako će kardinal Joseph Ratzinger, predstojnik Kongregacije za nauk vjere, 15. veljače u 18 sati, u hrvatskoj nacionalnoj crkvi sv. Jeronima u Rimu, predvoditi svečano misno slavlje u povodu 38. godišnjice smrti kardinala Stepinca.
U vijesti SIR-a od 5. veljače podsjeća se da je kardinal Stepinac bio zagrebački nadbiskup kojeg su “suci Titova suda osudili na 16 godina zatvora sramotnom optužbom da je pridonio progonu Židova, Srba, Roma u tijeku II. svjetskog rata. U 38. godina od njegove smrti, njegov je grob u zagrebačkoj katedrali odredište trajnih molitava brojnih vjernika i hrvatska se Crkva sprema proslaviti 100. obljetnicu njegova rođenja (8. svibnja 1898.). Za vrijeme zatočeničkih godina i kasnijeg progonstva u rodnom mjestu Krašiću, Stepinac se stameno odupirao pokušajima komunističkoga Titova režima da osnuje ‘nacionalnu Crkvu’, kako bi vjerničku zajednicu odvojio od Pape i sveopće Crkve. Pio XII. prepoznao je njegovo svjedočanstvo nepokolebljive vjernosti Crkvi i proglasio ga je kardinalom 1953. godine. Postupak za proglašenjem blaženim i svetim započeo je 1980. godine i mnogi priželjkuju da što prije bude uzdignut na čast oltara zbog stamenog svjedočanstva vjere prema Bogu i čovjeku koju je pokazao pred totalitarnim ideologijama koje su obilježile godine njegova života”, zaključuje se u vijesti SIR-a.
Ista agencija, u svom tjednom pregledu od 6. veljače, bilježi: “Lažnost i neutemeljenost optužbi (protiv Stepinca, op. ur.) bila je očita, bilo na temelju svjedočenja njemu u prilog od osoba koje su se spasile upravo zahvaljujući njemu, ali koje Titov sud nije htio uzeti u obzir, bilo čitajući tekstove govora i propovjedi koje je izgovorio u ratnim godinama i za vrijeme nacističke vladavine. Sud je, na primjer, odbio prihvatiti kao dokaz tekst propovjedi koju je Stepinac izgovorio u zagrebačkoj katedrali 31. listopada 1943, u kojoj je između ostalog rekao: ‘Mi ne želimo biti politička truba koja svoj glas prilagođuje željama i vremenitim potrebama različitih stranaka i pojedinih osoba. Uvijek smo otvoreno isticali načela vječnoga zakona Božjeg, bilo da je riječ o Hrvatima, Srbima, Židovima, Ciganima, katolicima, muslimanima, pravoslavnima ili drugima’. Nastavljajući, još je rekao: ‘Katolička Crkva ne priznaje rase koje gospodare i rase koje robuju’.”