TALIJANSKI TISAK: PAPA VIŠE SVJEDOČI TRPLJENJEM NEGO RIJEČIMA Osim kršćanskoga žara za potpunim svjedočenjem sve do kraja u Wojtyli nalazimo i slavenski temperament jednog romantičnog poljskog heroja

Vatikan, 11. 11. 1999. (IKA) – U srijedu 10. studenoga nije bilo uobičajene Papine opće audijencije. Papa Ivan Pavao II, koji se 9. studenoga kasno navečer vratio s petodnevnog posjeta Indiji i Gruziji, obratio se okupljenim vjernicima na Trgu Sv. Petra s prozora svoje radne sobe kratkim nagovorom. Tom se prigodom osvrnuo na ta svoja putovanja, u tijeku koji se – kako je rekao – molio, dijeleći sa svima njihova očekivanja i nade. Zatim je obećao da će se opširnije osvrnuti na to putovanje u tijeku audijencije iduće srijede. Papa se zahvalio predsjednicima i vlastima Indije i Gruzije na gostoljubivosti, a patrijarhu Iliji II. za srdačni doček. Sve nazočne na Trgu Sv. Petra Sveti je Otac pozvao na molitvu da sjeme bačeno u tijeku toga 89. apostolskog putovanja urodi plodom.
U svojim komentarima talijanski tisak u srijedu ističe kako papa Ivan Pavao II. na svojim putovanjima daje sve od sebe, te preuzima svoj križ pod kojim bi mogao i umrijeti. Tisak piše kako je za pastirskoga posjeta Indiji i Gruziji posebno došao do izražaja Papin umor, koji su izazvali ne samo naporni susreti i govori, koji ih je ovaj put bilo manje nego obično, nego i napeta stanja u tim zemljama. U Indiji sve više jača hinduistička nesnošljivost prema ostalim vjeroispovijestima, napose prema kršćanima, a u Gruziji ga je dočekao neočekivani otpor nekih pravoslavnih krugova. “Papa uvjeren u Božju pomoć ide protiv struje s nadom protiv nade i to mu otežava hod i izaziva napor i umor. Bilo bi ipak apsurdno ometati ga na tom putu”, piše talijanski novinar koji prati crkvena zbivanja Vittorio Messori. Premda star i bolestan Ivan Pavao II. sačuvao je žar za apostolatom, dodao je Messori, te nastavio kako “moramo shvatiti da kriteriji koji vrijede za osrednje ljude za ovoga Papu ne vrijede. Pred nama se nalazi svetac, što će Crkva brzo morati priznati. Osim kršćanskoga žara za potpunim svjedočenjem sve do kraja u Wojtili nalazimo i slavenski temperament jednoga romantičnog poljskog heroja koji se ne zaustavlja pred preprekama nego ide do kraja”. Ističući kako nekada više ne razumijemo dobro ni njegove riječi, jer ih ne uspijeva jasno izgovoriti, Messori upozorava kako Papa sada više svjedoči trpljenjem nego riječima i svima je jasno kao ovaj Papa nije išao po svijetu kao turist nego kao svjedok vjere, a putovanja su mu bila praćenja teškim križevima koje bi mu bilo apsurdno sada oteti protiv njegove volje.