Rim, 17. 4. 1999. (IKA) – Talijanska Unija viših redovničkih poglavara (CISM), u ime 26.154 talijanskih redovnika, poslala je “apel za mir” predsjednicima SR Jugoslavije, SAD-a i Europske unije, generalnim tajnicima NATO-a i UN-a, te talijanskom premijeru sa zahtjevom “da se prekinu deportacija i bombardiranje, te da što prije ponovno započnu pregovori.” Redovnici su “podigli svoj glas iznad buke oružja i bombardiranja NATO-a, te nad pokoljima i masovnim protjerivanjima Albanaca s Kosova.” Istodobno ističu da imaju povjerenja kako će pozivi koje su uputili papa Ivan Pavao II., biskupi i ljudi dobre volje “pasti na plodno tlo”, te da će svi, još više, priteći u pomoć izbjeglicama s Kosova “u ovim dramatičnim prilikama”, ali i onima “koji trpe zbog bombardiranja”. Redovnici poručuju da s povjerenjem mole kako si se “stvorili uvjeti za mirni suživot različitih naroda na Balkanu”, te ističu da mirom “nikada ništa nije izgubljeno, dok se ratom sve može izgubiti”. Zbog toga podsjećaju odgovorne državnike “da njihova vlast dolazi od Boga, kojemu moraju odgovarati”, te ih “preklinju da zauzeto i odgovorno pokušaju krenuti svim putevima koji bi mogli riješiti društvene i etničke probleme”.
A u talijanskoj biskupiji Sessa Aurunca (Caserta) Tiskovni je ured te biskupije proveo istraživanje u kojemu se 95% ispitanika izjasnilo protiv rata, a samo 5% smatra da u određenim prilikama – poput kosovske krize – treba “posegnuti” za vojnim rješenjem. Tiskovni ured ispitivanje je proveo na uzorku od 1.000 katolika koji sudjeluju u nedjeljnim misnim slavljima u toj južnotalijanskoj biskupiji s oko 100.000 stanovnika. Tim su istraživanjem željeli “osjetiti” što o tom problemu misle ljudi s toga područja, pojasnio je za agenciju SIR o. Antonio Rungi, ravnatelj Tiskovnog ureda. Na pitanje o mogućim načinima okončanja rata, 70% ispitanih odgovorilo je da bi sukobljene strane trebale što prije ponovno početi s pregovorima pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda. NATO bi, smatraju ispitanici, trebao prestati s bombardiranjima kako bi se vidjela stvarna volja srpskoga vodstva da prestane uz mirovni sporazum. Sa stajalištima Svete Stolice i osobito Pape slaže se 69% ispitanih, 20% sa stajalištem talijanske vlade i 11% s mišljenjem mirotvornih pokreta.
U sva nastojanja da se pomogne stanovnicima Kosova, uključile su se sve talijanske biskupije i njihovi Caritasi. Pelene, sportska odjeća, donje rublje, mlijeko u prahu, dječja hrana, sapun, četkice za zube, samo su neki od “artikala” koje prikupljaju talijanski katolici i ljudi dobre volje u župnim i biskupijskim Caritasima, dok se ljude posebno potiče i na nabavu i darivanje lijekova za kosovske izbjeglice smještene u Albaniji. O podjeli te karitativne pomoći brine “mjesni”, Albanski Caritas, dok su razne redovničke zajednice uključene u podjelu pomoći u lijekovima – antibiotika, ali i lijekova protiv tuberkuloze, protiv bolova, protiv iznemoglosti i sličnih. Talijanski Caritas upozorava da treba računati na dugotrajnu pomoć, pri čemu će se zahtijevati i najveća moguća “fleksibilnost” svih uključenih, jer u Albaniju svakodnevno biva protjerano sve više stanovnika Kosova, kojima treba pomoći u svakodnevnom životu “do željenoga povratka”. Podsjećajući ponovno na “poštivanje dostojanstva” izbjeglica, Caritas potiče na daljnju pomoć, ali i upozorava da je potrebno razmisliti o “odgovornostima za ovu tragediju”, te tražiti “putove oslobađanja od nasilja”.