Zagreb, (IKA) – Na redovitom Teološkom četvrtku u organizaciji Kršćanske sadašnjosti 27. studenoga u dvorani Tribine grada Zagreba tema je bila “Teologija i poezija”, a uvodničari akademik Tonko Maroević i dr. Anton Tamarut, teolog i pjesnik.
Akademik Maroević je, među ostalim, rekao kako poezija ima svoju unutarnju disciplinu pa je time slična teologiji. I jedna i druga se služe riječju, ali “svaki govor tuče o svoje granice, postoji nešto što nadjačava”, rekao je. Mnogi motivi u Bibliji bili su nadahnuće pjesnika, a dao je primjere Judite i Joba. Za Maroevića je Dante izvrstan pjesnik koji je čitav svoj sustav izgradio na teologiji. Zatim je spomenuo Miltona, T. S. Eliota, Česlava Miloša, Tina Ujevića, te Karola Wojtylu – papu Ivana Pavla II. Zaključio je kako je svako stvaralaštvo nastavak Božjeg djela, no opasnost je poezije da ne padne u sladunjavost.
Dr. Tamarut, i sam autor dviju zbirki pjesama “Volim kad se smiješ” i “Sjemenke svjetlosti”, govorio je o odnosu religije i umjetnosti, odnosno protiv racionalizma u vjeri. Simbolika je poveznica svih stvari, pa tako i umjetnosti kao slike. A upravo je za poeziju bitna slika, simbolično i metaforično, gdje se integriraju ideje i osjećaji. Ali je i teologija nezamisliva bez slike, rekao je Tamarut. Kazao je kako je veliki dio Biblije poezija, te naveo primjere kako su značajne osobe kroz povijest Crkve bili pjesnici još od crkvenih otaca patrističkoga doba, kao što su Efrem Sirac i Grgur Nazijanski. Naveo je Tomu Akvinskoga i njegovu pjesmu “Divno dakle” koja je danas dio pobožnosti Oltarskom Sakramentu, ali mnogi ne znaju tko joj je autor. Govorio je i o odlikama poetskoga izričaja putem slike koji ispovijeda, svjedoči, iskren je, ranjiv, otvara se prema drugima, gotovo ekumenski, unosi mudrost, mistično iskustvo, nadu. Tamarut je naveo i riječi teologa Karla Rahnera koji kaže da je svećenik i pjesnik potkrepljujući to biblijskim parabolama.
Riječi uvodničara potakle su na raspravu nazočnih slušatelja među kojima su bili o. Bono Zvonimir Šagi, filozof Franjo Zenko te publicisti Mirko Ivanjek i Josip Sanko Rabar. Raspravljali su i o ideji i pojmu u poeziji. Šagi, koji također piše pjesme, kazao je kako je poezija Božje nadahnuće preko ljudi, čak i kada toga nisu svjesni. Ili, kako je rekao Tamarut, poezija je darovana. Moderator je bio don Anton Šuljić, pomoćnik direktora Kršćanske sadašnjosti.