Split, (IKA) – Tribinu “Teologija tijela – kršćanski pristup seksualnosti” održao je 25. ožujka u palači Milesi u Splitu zagrebački studentski kapelan mr. don Damir Stojić. Tribina je okupila osobito mlade, budući da je Stojić poznat po svom osebujnom pristupu, ali i velikom i neposrednom iskustvu u radu s mladima, kao i specijalizaciji koje je upravo na tom polju stekao u Americi. Jesu li spolna ljubav, seksualnost i tjelesnost tabui ili veličanstveni Božji darovi? Kakva je uloga tijela i spolnosti u kršćanskom življenju? Zašto nas je Bog stvorio kao muško i žensko i koja je uloga braka? Ima li za Boga mjesta u našim spavaćim sobama? Predstavlja li učenje Ivana Pavla II. o spolnosti svojevrsnu katoličku “seksualnu revoluciju”? O tim i drugim temama govorio je na tribini kojoj je neposredni povod bio i izdavanje knjige “Teologija tijela za početnike” Christhophera Westa, najpoznatijeg popularizatora “teologije tijela” Ivana Pavla II., koju je objavio splitski Verbum.
Ističući kako veliki dio problema proizlazi iz toga što se o tematici seksualnosti “uči” putem medija, preko kojekakvih časopisa, jer oni koji bi o toj tematici trebali više govoriti ne znaju na koji način to učiniti, don Damir Stojić i održava tribine diljem Hrvatske kako bi pomogao u nadvladavanju “moralnog kaosa” koji nastupa zbog toga što s jedne strane vlada grubost u pristupu i zabrane, a s druge svijet “viče” konzumiraj, ali zaštiti se. U izlaganju je predstavio nauk Ivana Pavala II. za kojeg kaže da je iznova osvijetlio ljudsko dostojanstvu upravo onda kad je ono najviše obezvrijeđeno i obeščašćeno. Istaknuo je također da je osobito važno kako se čovjek odnosi prema svome tijelu, a da taj odnos dolazi s obzirom na perspektivu u kojoj ga gleda ili kao vremenito ili kao vječno. Ukoliko je ono samo nešto što pripada ovom vremenu, onda se čovjeku čini da ga treba “iskoristiti”, ali ukoliko je to nešto što pripada vječnosti onda čovjek itekako pazi kako se prema tijelu odnosi, i svome i tuđem. Podsjetio je kako je Ivan Pavao II. govorio da čovjek mora znati odgovor na dva pitanja: Tko sam ja? Gdje odlazim? Ukoliko čovjek zna tko je onda zna i dolično živjeti, a ukoliko zna gdje odlazi onda zna i kako ići. Upravo na tom tragu naglašava kako je potrebno osmisliti sadašnji trenutak kao da biraš nebo ili pakao, jer čim ljudi izbace Nebo počinju se klanjati jedni drugima.