Rijeka, (IKA) – Alojzije Stepinac, svjedok i vizionar, bio je tema Teološke tribine u Svećeničkoj godini održane u Nadbiskupskom domu u Rijeci 28. travnja. Ime kardinala Stepinca privuklo je brojne zainteresirane koji su ispunili veliku dvoranu Nadbiskupskog doma. Okupljenima je prikazan promidžbeni film iz doba suđenja Stepincu, nakon kojega je dr. Željko Horvatić istaknuo nužnost revizije tog kaznenog procesa, a dr. fra Bonaventura Duda i Jasna Pavelić-Jureško predstavili su zbornik o kardinalu Stepincu.
“U sudskim arhivima presuda Stepincu još uvijek je važeća. Revizija je potrebna da se otkloni svaka sumnja i svaki mogući komentar o postojanju makar i dijela istine u donesenoj presudi”, rekao je dr. Horvatić i najavio skoro pokretanje revizije od strane Stepinčevih nasljednika pred Županijskim sudom u Zagrebu. “Presuda je bila rezultat ideološke komunističke diktature u želji da se razračuna s Crkvom u Hrvatskoj preko njezine vertikale kardinala Stepinca. Postupak revizije omogućen je promjenama u Zakonu o kaznenom postupku koje su stupile na snagu 1. srpnja 2009. U postupku revizije samo će se utvrđivati činjenica da je Stepinac osuđen, kao i mnogi drugi, presudom koja nije imala mogućnost žalbe i koja se zasnivala na lažnim ili nepostojeći dokazima. Prema tome, nema obnove procesa na taj način da se donose novi dokazi, samo se uvidom u postojeći spis donosi procjena o valjanosti presude.”
Prema ZKP-u, poništiti se mogu presude donesene “zloporabom političke moći”, a to su one u kojima je došlo do “osude kojom se krše načela pravne države i demokratskog društva ili proturječi javnom poretku RH”. Poništenje bi značilo da se presuda kojom je Stepinac bio osuđen na 16 godina strogog zatvora briše iz arhiva kao nepravovaljana, kao da je nije ni bilo.
Dr. fra Bonaventura Duda i Jasna Pavelić-Jureško predstavili su zbornik radova sa znanstvenog skupa “Alojzije Stepinac, svjedok vremena i vizionar za treće tisućljeće” održanog u povodu 10. obljetnice proglašenja blaženim kardinala Stepinca u Lepoglavi 5. prosinca 2008. godine. Zbornik je u izdanju Glasa Koncila i Varaždinske biskupije objavljen godinu dana kasnije, a u njemu su sabrana izlaganja petnaestorice znanstvenika.
Pavelić-Jureško istaknula je kako se iz izjava kardinala Stepinca vidi koliko su njegova razmišljanja bila ispred vremena u kojem je živio. Vizionarski je promišljao o Crkvi, a njegove su mise u skladu s reformama Drugoga vatikanskog sabora koji je održan dvadesetak godina kasnije. Govorio je o odnosu vjere i znanosti, globalizaciji i relativizmu u vremenu kada ti pojmovi još nisu bili dio svakodnevnice postmoderne.
Posebno se osvrnula na povezanost hrvatskih iseljenika sa Stepincem. “Dragocjen je doprinos dijaspore u očuvanju časti i dostojanstva Alojzija Stepinca. U ono vrijeme u Jugoslaviji se nije smjelo govoriti o Stepincu, ili ako se govorilo, govorilo se negativno. Hrvati koji su živjeli izvan Hrvatske u Stepincu su gledali svoj uzor, mučenika koji živi za Hrvatsku. Bio je njihov svjetionik, pogotovo u vremenima kada se nisu smjeli vratiti u domovinu. Iseljenici su Stepincu uzvratili ljubav promovirajući njegovo ime u svijetu.”

.