Zagreb, (IKA) – Teološki četvrtak u organizaciji Kršćanske sadašnjosti, prvi u ovoj pastoralnoj godini, održan je 25. listopada u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu o temi “Biblija i hrvatska tradicijska kultura”. Uvodničar prof. dr. Adalbert Rebić predstavio je pregled prijevoda Svetoga pisma na hrvatski jezik.
Istaknuo je kako je Biblija za kršćane među prvim svjedocima kulture i civilizacije čovječanstva. Ona je ujedno antologija hebrejske književnosti u kojoj su sabrani različiti književni oblici, rodovi, stilovi na koja su se naslanjala i oslanjala sva velika djela svjetske i nacionalnih književnosti. Ona je temelj na koji se naslanja i cijela hrvatska književna građevina. Hrvatska književnost u tijeku svega svoga razvitka od prvih početaka pa do naših dana duboko je prožeta biblijskim temama i izvorima, i bez Biblije bismo je teško mogli razumjeti i tumačiti. A i počeci naše pismenosti vezani su uz biblijske izvore, rekao je dr. Rebić.
Istaknuo je kako se u Hrvata već u doba svete braće Ćirila i Metoda Biblija prevodila na starohrvatski, glagoljski jezik, a kasnije do 14. st. pa nadalje prevode se ulomci Biblije u lekcionarima. Prijevod iz 14. st. Korčulanskog lekcionara pisan je latinicom i čakavskim narječjem koji svjedoči da je u to doba već postojao hrvatski govorni jezik. Kasnije se pojavio Zadarski lekcionar, prva polovica 15. st., pa Bernardinov lekcionar, a prvi sačuvani lekcionar na štokavskom narječju je Dubrovački iz 16. st. Govoreći o sjevernim krajevima, rekao je kako se prvi kajkavski prijevodi biblijskih odlomaka pojavljuju u 16. st. Prvi tiskani lekcionar izašao je 1651., a potom su kajkavski lekcionari izlazili u nizu do sredine 19. st. Od svršetka 19. st. kad je usvojen štokavski ijekavski govor kao književni pa do sredine 20. st., objavljeni su brojni lekcionari, a suvremeni lekcionar objavila je Kršćanska sadašnjost od 1969. do 1975. godine.
Govoreći o cjelovitim prijevodima Biblije, istaknuo je kako je prvi Bartol Kašić preveo Bibliju na hrvatski jezik. Prijevod je ostao u rukopisu do 2000. kada je tiskan u Padenbornu. Da je prijevod bio prihvaćen kad je nastao, mi bismo prije ostalih južnih Slavena imali prijevod Biblije kao podlogu za zajednički hrvatski jezik, istaknuo je dr. Rebić. Spomenuo je i druge prijevode koji su i danas još u rukopisu – Petra Katančića, Ivana Škarića, kao i pohrvaćeno izdanje cjelovitoga Svetog pisma Vuka Karadžića i Đure Daničića, Josipa Stadlera, Ivana Evanđeliste Šarića sve do Zagrebačke Biblije koju su uredili Bonaventura Duda i Jure Kaštelan. Prof. Rebić je navodeći prijevode kratko podsjetio i na društvene i političke prilike koje su vladale u vrijeme njihova nastanka.
Drugi uvodničar prof. dr. Stipe Botica naglasak je stavio na Bibliju i hrvatsku tradicijsku kulturu što je i naslov njegove knjige. Kao profesor hrvatske usmene književnosti i tradicijske kulture susretao se s raznim zapisanim tekstovima hrvatske tradicijske baštine i u njima tražio izvore. Vidio je da su dva važna provodna izvorišta tradicijske kulture – to su izvorni narodni životni običaji i Biblija. Među ostalim, dr. Botica predstavio je izbor hrvatskih narodnih poslovica koje imaju svoje utemeljenje u biblijskim tekstovima. U tom je kontekstu istaknuo kako u hrvatskoj tradicijskoj baštini nalazimo više od 200.000 narodnih pjesama, a isto toliko poslovica, puno manje zagonetki, ali ima i zdravica i dramskih tekstova koji su temeljeni na biblijskim tekstovima.
Voditelj Teološkog četvrtka bio je glavni urednik KS-a Stjepan Brebrić.