Zagreb, (IKA) – Teološki četvrtak na temu “Ateizam danas” održan je 27. svibnja u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu. Moderator prof. Anton Šuljić podsjetio je na statističke podatke vezane uz pojedine vjerske zajednice, te ateiste i agnostike. Dr. Pavel Gregorić docent na filozofiji Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dao je definiciju ateizma, te upozorio kako postoji negativan i pozitivan ateizam. Negativni ateizam je skup slabo ili nikako povezanih, slabo ili nikako promišljenih stavova koji uključuju i negiranje postojanja Boga, ali uključuju i negiranje duhovnih vrijednosti, religijskih običaja i institucija, negiranje čvrstih moralnih vrijednosti. Pozitivni ateizam je skup solidno povezanih i dobro promišljenih stavova koji uključuju negiranje Boga, ali ne uključuju negiranje duhovnih vrijednosti, religijskih običaja i institucija i čvrstih moralnih vrijednosti. Dakle, zajednički nazivnik pozitivnom i negativnom ateizmu je negiranje postojanja Boga, rekao je Gregorić, te podsjetio kako pozitivnom ateizmu postojanje Boga, bogova ili bilo kakvih nadprirodnih bića nije aksiomatski stav iz kojeg se vode i u konačnici svode stavovi i vrijednosti, nego je jedan od izvedivih stavova. A izveden je iz dva aksiomatska stava. Prvi je da postoji samo svijet prirode, a drugi da se granice naših spoznajnih sposobnosti poklapaju se s granicama racionalnosti koja istinitost stavova prosuđuje na temelju logičkih pravila i snage raspoloživih potvrda. Govoreći o ateizmu danas, Gregorić je istaknuo kako je on življi nego ikada prije, i to i negativni i pozitivni. No, ipak je onaj pozitivni ateizam življi nego ikad, zbog znanosti i visokog obrazovanja koji su danas jasniji nego ikad. Naime, znanost daje više konzistentnih odgovora s jakim potvrdama. Znanstveni rezultati i metode sve više prožimaju cijeli sustav visokog obrazovanja sa svim disciplinama koje se podučavaju, a taj sustav je otvoren sve većem i većem broju ljudi. Uz pomoć sve skuplje i sve razvijenije tehnologije uspješno zatvara cijeli broj starih pitanja i stvara velik broj novih pitanja. Dakle, današnja znanost razlog je uspona pozitivnog ateizma, tj. da pozitivan ateizam ima sve veće šanse, zaključio je Gregorić. Drugi uvodničar, dr. Ivica Raguž, docent fundamentalne teologije na KBF-u u Đakovu Sveučilišta u Osijeku, upozorio je kako je ateizam dijete kršćanstva. To znači da je kršćanstvo uvidjelo mogućnost pojave ateizma, premda ateizam možemo susresti još u Grka. No, ateizam kao radikalno odbacivanje Boga mogao se pojaviti jedino u krilu kršćanstva, rekao je Raguž, te upozorio kako slijedom toga za kršćane ateizam ne može biti nevažan. Raguž je istaknuo i kako ateizam za kršćanstvo ima pročišćujuću vrijednost, pa čak i nadahnjujuću vrijednost. Ateizam je nijekanje teizma. I kad bismo mogli malo bolje sagledati ateizam, onda bismo mogli vidjeti da istinska teologija ponekad dijeli sve kritike ateizma. Ateizam je nadahnjujući, uči nas religiji slušanja, umjesto religije optužbe, uči nas kršćanstvu koje supati sa svijetom, koje ne bježi od svijeta, kršćanstvo koje nije isprazna utjeha, kršćanstvo koje nije neizloženost patnji, kršćanstvo koje u sebi uključuje Jobovsku egzistenciju. Ateizam jest nijekanje Boga, ali mogli bismo reći nijekanje određene ideje Boga. Ukoliko ideju Boga shvatimo kao ono, od čega se veće ne može misliti, ni jedan koncept ne može iscrpiti Boga. Dakle, ateist može nijekati samo određene koncepte Boga, ali nikako samoga Boga. Može reći ovo što se shvaća kao Bog ne postoji, ali samu ideju Boga ne može nijekati. Dakle, ateist može negirati određene koncepte Boga i kao takav vjerovati da možda ideja Boga ne postoji. Moglo bi se reći da je ateizam vjera. Onaj istinski ateist je zapravo isto vjernik, rekao je Raguž. Za mene vjera u Boga je nešto što predstavlja određeni komparativ spram ateizma. Vjerujem u Boga jer mi je ljubiti drugu osobu kao ateist teško zamislivo, odnosno mogu ljubiti kao ateist dakako, ali mislim da s Božjom ljubavi mogu više, to je taj komparativ. Vjerujem u Bogu jer ne mogu prihvatiti da su toliki nevini izgubljeni u povijesti. Moja vjernost je prema njima veća, i mogu patiti više od ateista. Vjerujem u Boga jer se mogu više nadati, istinski radovati životu, doživljavati svijet djelo ruku Božjih u svoj ljepoti, zaključio je Raguž. Nakon izlaganja uslijedila je rasprava, koja se dijelom temeljila i na stajalištima Richarda Dawkinsa iznesena u knjizi “Iluzija o Bogu” i odgovoru Keitha Warda “Zašto gotovo sigurno ima Boga”, u knjizi koju je izdala Kršćanska sadašnjost.