Uvodeći u temu voditelj don Anton Šuljić naveo je da je naša Crkva osobito od sredine prošlog stoljeća pratila svoje iseljenike, no s činjenicom kako se godišnje iz Hrvatske iseljava grad prosječne veličine Karlovca, odnosno oko pedesetak tisuća ljudi, još se nismo sreli.

Nadovezujući svoja promišljanja i kritičke objekcije o temi prof. dr. Pero Aračić s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu naveo je pet, kako ih je on nazvao, „doživljenih kolapsa”. Prvi kolaps je ljudski i tiče se već desetljećima duge prakse neženjenja i neudavanja. Drugi kolaps tiče se institucije braka pri čemu se sve manje parova vjenčava, sve ih se više razvodi – svaki treći brak – a brojke govore da je svako peto dijete rođeno izvan braka. Treći kolaps je „generativni kolaps”, što se odnosi na natalitet. Prosječno po obitelji imamo 1,3 djece, što je ispod razine prirodne reprodukcije nacije i ta stagnacija govori da nema opstojnosti hrvatskoga naroda. Četvrti kolaps tiče se djece opterećene rastavom brakova, što se izravno odnosi na tzv. „generacijsko prenošenje razvoda”, a peti je kolaps onaj koji se tiče iseljavanja, što je i tema susreta. Dr. Aračić izrazio je zabrinutost stanjem na koje, i usprkos pokušaja naših crkvenih ljudi, ipak nije dovoljno glasno izrečena. Zaključujući svoje izlaganje rekao je kako „nema pranja ruku” navodeći odgovornost sviju te da nam je svima potrebna „dugotrajna samokritičnost”.

Drugi uvodničar dr. Tomislav Markić, ravnatelj Hrvatske inozemne pastve, s tog je motrišta analizirao stanje te brojkama pokazao što sve naša Crkva čini za naše iseljenike. „Perspektiva Hrvatske inozemne pastve je, nažalost, jako dobra”, rekao je gotovo sarkastično dr. Markić, upozoravajući da nas „brojevi sustižu” budući da gotovo jednak broj Hrvata u ovom trenutku živi u Hrvatskoj i u inozemstvu. Službeni podaci Državnog ureda za Hrvate izvan RH kažu kako 554 tisuće Hrvata živi u BiH, što je pomalo optimistično, te da oko 220 do 245 tisuća njih živi u susjednim zemljama. Razmjeri hrvatskoga iseljeništva sada su već prešli više od 3 milijuna Hrvata koji se smatraju Hrvatima ili imaju hrvatske korijene. Dr. Markić taksativno je pokazao kako je naša Crkva pratila iseljenike tijekom prošlog stoljeća, s naznakama da je u pojedinim zemljama osnovana nova Hrvatska katolička misija kao npr. u Dublinu ili pak ona koja je ponovno oživljena u Kopenhagenu. Najbrojnija iseljavanja su i dalje u Njemačku, dok se osjetno gase misije u SAD-u i Kanadi. Potom se osvrnuo na jasne poruke naših biskupa, od kardinala Josipa Bozanića preko snažne poruke nadbiskupa Đure Hranića pa do nadbiskupa Marina Barišića.

Na kraju se povela diskusija u kojoj su se mogli čuti kritički i zabrinuti tonovi. Tako je o. Bono Zvonimir Šagi primijetio da je obitelj kao obitelj izgubila osobnost, a to vodi do podrivanja nacije u cjelini. Nazočne je zanimala i situacija u državama sličnima Hrvatskoj, na što je odgovoreno da postoje sličnosti, ali nema takvih razmjera iseljavanja.

Na kraju su se nazočni spomenuli te večeri preminuloga akademika Ivana Goluba te se pomolili za njegovu dušu, a o. Bonu Šagiju voditelj je uime Kršćanske sadašnjosti čestitao nadolazeći dijamantni misnički jubilej koji će slavljenik proslaviti u nedjelju 4. studenoga u Varaždinu. Najavljen je sljedeći datum Teološkoga četvrtka koji će biti 22. studenoga kada će tema biti „Mirotvorstvo – utopija ili stvarnost”, a bit će riječi i o knjizi Ljiljane Matković Vlašić „Blago mirotvorcima”.