Zagreb, (IKA) – Teološki četvrtak u organizaciji Kršćanske sadašnjosti o temi Religioznost i seksualnost održan je 27. studenoga u Nadbiskupijskome pastoralnom institutu u Zagrebu. O temi su govorili ugledni stručnjaci, dr. Branko Ančić s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu i dr. Tonči Matulić, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Sa stajališta sociologije religije izlaganje je započeo dr. Ančić, iznijevši rezultate socioloških istraživanja provedenih među hrvatskom populacijom 2004. i 2008. godine. Prije toga je objasnio na koji se način sociolozi bave religijom – promatraju je kao multidimenzionalni konstrukt. Za istraživanje religioznosti u društvenom kontekstu, izlagač je istaknuo važnost istraživanja religijskih vjerovanja, prakse, iskustava, religijskoga znanja i posljedičnost same religioznosti, tj. na koji način religijski obrasci ponašanja utječu na svakodnevni život vjernika. Prije izloženih rezultata dvaju provedenih istraživanja, dr. Ančić je istaknuo važnost činjenice da se prema posljednjem popisu stanovništva u Hrvatskoj 93% populacije izjasnilo konfesionalno, a što je važno za okvir unutar kojega se mogu tumačiti rezultati spomenutih istraživanja koja su pokazala da religiozni ispitanici nisu homogena skupina, da sve više dolazi do procesa individualizacije, do miješanja tradicionalnih i modernih stavova te da sve više pojedinaca ne prihvaća određene sustave.
Dr. Matulić je sa stajališta teologije istaknuo očevidnu činjenicu grešnosti čovječanstva za koju, kako je rekao, ne trebaju nikakva sociološka istraživanja te da nadnaravna objava i čovjekova savjest nisu u proturječju, niti da moderno i tradicionalno nisu u proturječju, da među njima postoji suglasje, koje nije uništeno, nego poremećeno grijehom. Nadalje, dr. Matulić je naglasio da rezultati socioloških istraživanja o religioznosti i stavovima prema seksualnosti statistički potvrđuju da proglašene crkvene norme za seksualno ponašanje ne ulaze u praksu i život pojedinca automatski i mehanički, ta da činjenično odstupanje praktičnog ponašanja od moralne norme dodatno eksplicira prethodnu tvrdnju o dinamičkom a ne mehaničkom odnosu između vjere i osobnoga morala. Na kraju je istaknuo da kršćanin krštenjem ne prestaje biti čovjekom, pa prema tome u njemu ne prestaju djelovati slabosti koje djeluju u svima, no da kršćanin po krštenju prima otkupiteljsku posvetnu milost, ali time ipak ne postaje savršenim.
Sljedeća tribina će se, iznimno zbog Božića, održati u petak 19. prosinca na temu “Kako govoriti i pjevati (o) Bogu?”.