Zagreb, (IKA) – “Katolik u kulturi izbora” bila je tema drugoga ovogodišnjeg Teološkog četvrtka održanog u organizaciji Kršćanske sadašnjosti 24. veljače u Nadbiskupijskome pastoralnom institutu u Zagrebu. Uvodničari su bili dr. Ivan Karlić i mr. Anđela Jeličić. Voditelj i moderator don Anton Šuljić istaknuo je kako je neposredni povod odabiru teme bila knjiga koju je nedavno objavio KS “Katolik u kulturi izbora” američkog isusovca Thomasa P. Rauscha. Dr. Karlić istaknuo je kako se kultura izbora odnosi na naše postmoderno vrijeme. Pripadnost religiji, bilo kojoj Crkvi u postmodernoj kulturi ili kulturi izbora postaje svojevoljna osobna stvar. Dakle, tradicija i sve što se povezuje s tom tradicijom katolici povezuju kao da sve to postaje malo važna nepoznanica. Zbog toga neki katolički mislioci vide u svemu tome nemalu opasnost za katolički, za kršćanski identitet, upozorio je dr. Karlić te istaknuo kako ima i onih koji nemaju takvo mišljenje i kažu da dolazi novi naraštaj katolika, mladih katolika koji nisu ni liberalni, ni konzervativni, nego kreativni u vjeri, i mišljenje je jednog dijela da će ti kreativni iznaći načina kako se nositi sa suvremenim izazovima u svijetu. Potom je dr. Karlić podsjetio na oznake katoličkog identiteta, tj. dva žarišta katoličke tradicije, filozofsko i teološko. Upozorio je kako kršćanska, katolička vjera nikad nije osobna stvar, ona je zajednička stvar. Lako se uočava činjenica da su mladi katolici nerijetko ispod prosjeka vjerske prisutnosti, glede angažmana, vjerskoga i društvenoga djelovanja u odnosu na pripadnike drugih religijskih zajednica, rekao je dr. Karlić, pojasnivši to time da je ponajprije sama Crkva slab autoritet za mnoge mlade katolike, jer oni nisu uvjereni da su crkvena pravila ujedno i Božja pravila, nisu uvjereni da su crkvene strukture nužne te Crkvu često ne smatraju vjerodostojnom na različitim područjima. Osim toga, mladi katolici na visoko mjesto na ljestvici vrednota stavljaju socijalnu pravednost. No, istodobno njihov osjećaj za socijalnu pravednost ima malo veze sa socijalnim naukom Crkve, pojasnio je dr. Karlić. Drugi čimbenici koji pospješuju opadanje osjećaja za katolički identitet su religijski individualizam postmoderne kulture ili kulture izbora, kultura voluntarizma, kriza vjerodostojnosti, udaljavanje struktura i vjernika, teološka nepismenost, pogrešno shvaćanje pluralizma, rekao je dr. Karlić, poručivši da se ne može i ne smije zaključiti da su mladi izgubljeni slučaj, ili da su neprijateljski raspoloženi ili da su nezainteresirani za vjeru Isusa Krista. Oni su više “neznalice” ili tek i samo često emocionalno navezani na vjeru, a katolicizam je način života, a ne tek još jedna crkva, još jedan religijski put između mnogih. Taj i takav način života započinje osobnim izborom u ovoj našoj kulturi izbora, ali i uključivanjem u zajednicu, zaključio je dr. Karlić.
Mr. Jeličić istaknula je osobno iskustvo u interdisciplinarnoj suradnji s Klinikom za psihijatriju KB Rijeka, gdje se nastoji integrirati duhovnost u psihijatriju ne bi li se proširio dijagnostički spektar i mogućnosti terapije za osobe koje su u potrebi. Duhovnost je očito sa strane medicinske struke prepoznata kao važna točka čovjeka, bez čega rehabilitacija nije moguća, jer bez duhovnosti čovjek neće nikada biti cjelovit i potpuno rehabilitiran, rekla je mr. Jeličić, upozorivši kako problem nastaje kada se ne može definirati što je duhovnost, jer oni koji je žele uvesti sami sa sobom nemaju jasnoću što duhovnost jest. Problem je kada se duhovnost odvoji od religioznosti, istaknula je mr. Jeličić, pojasnivši kako se duhovnost koja se odvoji od religije percipira kao iracionalna, potiče na popustljivost prema sebi i utemeljena je na maštanju.