Zagreb, (IKA) – U organizaciji Kršćanske sadašnjosti održan je u četvrtak 25. travnja u Zagrebu Teološki četvrtak s temom “Teologija i demografija”. Don Anton Šuljić istaknuo je aktualnost teme kojom se želi posvijestiti kakve se poveznice mogu tražiti u teologiji s obzirom na demografska kretanja u nas. Mi ne samo da izumiremo, nego izumiremo jako brzo. Mora nas zanimati i kao građane, a i kao vjernike što se tu može i što bi se moralo učiniti, rekao je Šuljić. Prvi uvodničar prof. dr. Anđelko Akrap podsjetio je na povijesne datosti, ističući kako je Hrvatska gubila demografski ritam od 1500. godine. Danas bi naime imala 6,5 milijuna stanovnika da je imala relativni porast kao u svijetu, odnosno ukoliko se mjeri na razini “Europe 12” imala bi oko 9 milijuna, a 15 milijuna da je imala relativni porast u postocima kao u Istočnoj Europi. Posebno je ukazao na dobnu strukturu 1900. godine iz koje je vidljivo obilje mladosti, no ona je iselila u prekomorske zemlje. U usporedbi 1870. – 2011. po relativnom porastu stanovništva, Hrvatska se nalazi na europskom začelju. Taj trend rezultat je jakog iseljavanja, ali također toga što u tijeku 20. stoljeća Hrvatska nikada nije imala demografsku politiku. Najviše zabrinjava radikalno mijenjanje dobne strukture uslijed čega otpada mlado stanovništvo, nositelji budućeg znanja. Smanjuju se kapaciteti za jaslice, vrtiće, škole, fakultete a radikalno se povećava udio starijeg stanovništva. Dr. Akrap naveo je niz razloga koji su do toga doveli te upozorio na drastične brojke projekcije do 2036. godine kada će biti manje gotovo 25% mladih. Dio se tog problema može riješiti useljavanjem. Upozorio je da se niti jedan do sada usvojeni program demografske obnove/politike nije proveo, jer svaka vlast donosi nove programe. Nikada neće biti situacija da će biti dovoljno sredstava, ali se određuju prioriteti. Potrebno je suglasje svih političkih, socijalnih, znanstvenih, gospodarskih faktora, i to se ne smije mijenjati s promjenom vlasti.

Prof. dr. Josip Baloban odgovarajući na pitanje koliko i zašto Crkvu, a onda i teologiju zanimaju demografska pitanja, ustvrdio je kako je demografiji i teologiji više toga zajedničko, nego različito. Primjerice za demografiju i teologiju su relevantni brak i obitelj, otvorenost životu i rađanju, svojevrsna rezerviranost prema socijalitetnom sterilitetu, afirmiran stav prema pronatalitetnoj populacijskoj politici, suzdržanost prema prirodnoj depopulaciji, svojevrsna zabrinutost zbog fenomena povećanja starog stanovništva, zabrinutost u odnosu na demografsku krizu u Hrvatskoj. Pojašnjavajući kako brojke i demografsku statistiku čita i tumači pastoralna teologija, prof. Baloban rekao je kako su i demograf i teolog objektivni, a nerijetko i jedini ustrajni upozoravatelji da je nacionalni brod “zapao u teškoće, te da mu budućnost nije sigurna”. Pojašnjavajući kako se i jednog i drugog osobito u malim nacijama ignorira, predavač je podsjetio kako se ipak njih dvojica tajnu uzdižu iznad obične matematičke logike i kombinacije, te u konačnici iza svakog broja vide konkretnu osobu. Crkva se ne može i ne smije postaviti neutralno ni u vlastitom narodu, niti u cijelom svijetu. Tko zahtijeva neutralnost Crkve u tom pitanju, ne razumije jednostavno poslanje Crkve u povijesti spasenja čovječanstva. Jednako tako ne poznaje koncilsko i pokoncilsko učenje Crkve u odnosu teologije i drugih znanosti, upozorio je. Polazeći od pretpostavke da se svugdje gdje je čovjek može govoriti o locus theologicus, onda na određen specifičan način i znanost demografije može biti teološko mjesto, prije svega za teologa, ali ne samo za njega. Naime, demografija u fokusu svoga zanimanja i istraživanja ima čovjeka u svoj njegovoj egzistencijalnoj ambijentalnosti i uvjetovanosti. Dok je za demografiju čovjek čovjeku suputnik i drug, dotle je za teologiju ne samo čovjek čovjeku, nego i Bog je čovjeku suputnik i supatnik, rekao je predavač. Podsjetio je, kako primjerice u Hrvatskoj, osobito posljednjih desetljeća, demografija i teologija mogu, i nalaze se pred istom zadaćom i na zajedničkom poslu u odnosu na depopulaciju. Demografi i teolozi imaju zajedničku zadaću proročkog ukazivanja i znanstveno opravdanog opominjanja odgovornih u politici i javnom životu, napose u svezi nezainteresiranosti ljudi koji odlučuju, rekao je prof. Baloban, te naglasio kako je vidljiva plodna suradnja između demografa i teologa na raznim skupovima, te pohvalio demografe koji rado prihvaćaju kolege iz teologije kao interdisciplinarne suradnike. No, ta je suradnja u javnosti premalo prepoznata, kao i činjenica da se u javnosti premalo pitaju i intervjuiraju i demografi i teolozi koji svaki na svoj način žele biti u službi općeg dobra, hrvatskog čovjeka i hrvatskoga građanina uopće.