Split, 23. 10. 1997. (IKA) – “Umiranje i smrt danas” bila je tema teološkog simpozija, koji su 22. listopada priredili teološki časopis “Crkva u svijetu” i Teologija u Splitu. Prvo predavanje održao je prof. dr. Franjo Zenko koji je govorio o smrti u suvremenoj filozofiji. Prof. dr. sc. Dubravka Kocijan-Hercigonja obradila je psihološke aspekte umiranja i smrti. Premda današnji čovjek, obogaćen brojnim spoznajama temeljenim na znanstvenim otkrićima može bolje nego ikada ranije utvrditi smrt, emocionalno je ipak prihvaća mnogo nepripravnije nego li prije. Danas ljudi umiru u bolnicama, među nepoznatima, daleko od onih s kojima su proveli život. Dok se o smrti još prije stotinu godina govorilo kao o normalnom sastavnom dijelu ljudskog postojanja, danas suvremeni čovjek najčešće nikada nije vidio umirućeg ili pokojnika, istaknuto je na simpoziju. Današnji čovjek, opterećen strahom od smrti, koristi brojne mehanizme kojima nastoji umanjiti strah i ‘pobjeći’ od smrti, tražeći sada na svoj znanstveni način formulu za vječnost, zaključila je dr. Kocijan Hercigonja. O smislenosti smrti govorio je dr. fra Ante Vučković, profesor filozofije na Franjevačkoj teologiji u Makarskoj. Bilježeći pomake u odnosu prema smrti, spomenuo je smanjenje zanimanja za život poslije smrti i strah od smrti. Od straha pred naglom i nepripravnom smrću, u naše vrijeme strah se preselio i na umiranje, strah od bolova i teškoga umiranja, od osamljenosti i ostavljenosti, od nemoći i izručenosti drugome. Takvo stanje potvrđuju rasprave o eutanaziji, rečeno je. U stavu prema smrti, oslikava se stav prema životu, jer smisao se smrti nalazi u osmišljenu životu. Smislena smrt može biti samo smrt života ispunjena smislom, ustvrdio je fra Ante. Voditelj Jedinice intenzivnog liječenja u Kliničkoj bolnici Split doc. dr. sc. Antun Bačić govorio je o određivanju nastanka smrti i transplantaciji organa, a s. Ljiljana Todorić, ravnateljica mirovnog doma “Loret” predstavila je skrb za ljude u posljednjem razdoblju. O sakramentima bolesničkog pomazanja govorio je dr. don Josip Čorić, a mr. don Ivan Matković iznio je pastoralno iskustvo s bolesnicima i umirućima.
U završnoj je raspravi predloženo utemeljenje hospicija, kakav postoji u mnogim zemljama, te se pokuša vratiti dostojanstvo pojedincu, posebice teško oboljelom, da ga se ne ostavlja sama ispod bolesničke plahte. Liječnička i kršćanska skrb za teške bolesnike trebala bi biti djelotvornija, a smrt i umiranje trebalo bi pretvoriti u kulturu života. Iznesen je i prijedlog osnivanja mirovnih domova u župama, kako bi starije osobe mogle ostati u svojoj sredini. Sve je više neoženjenih starijih mladića, pa bi trebalo početi razmišljati i o skrbi za njih, istaknuto je na simpoziju. Na kraju je nadbiskup Ante Jurić potaknuo okupljene, ali i sve vjernike svoje nadbiskupije, da se u svakome gradu, kao i u svakoj stambenoj zgradi, započne skrb za potrebne, budući je zima pred vratima. Caritas bi unaprijed trebao djelovati iznutra i pokrenuti vjernike da djelotvornije žive svoju vjeru i ne dopuste da itko u našoj blizini umre sam i ostavljen, rekao je splitsko-makarski nadbiskup.
Teološki skup o umiranju i smrti danas održan je pod geslom iz poslanice Rimljanima: “Doista, ako živimo Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo”.