Rijeka, (IKA) – U Rijeci je u ponedjeljak, 22. rujna održan Teološko-pastoralni tjedan na temu „Svećenička kultura življenja”. Skup je organizirala Teologija u Rijeci za svećenike i redovnike Riječke metropolije. U Velikoj dvorani Teologije okupilo se oko sto pedeset svećenika i redovnika zajedno sa svim biskupima metropolije. Tjedan je započeo otvaranjem i pozdravima. Najprije je sve prisutne pozdravio i ukratko uveo u temu Tjedna predstojnik Teologije u Rijeci dr. Ivan Šporčić. Citirajući latinsku poslovicu „Primum vivere, deinde filosofare” ukazao je na važnost govora o naravi kao pretpostavci milosti. Uslijedio je pozdrav i uvodna riječ mons. Valtera Župana, krčkog biskupa i člana povjerenstva TPT-a. Tjedan je potom otvorio mons. Ivan Devčić, riječki nadbiskup ukazavši na to da je Crkva pozvana promicati kulturu. Da bi svećenici mogli odgajati vjernike za kulturu, moraju i sami biti kulturni.
Prvo, uvodno izlaganje, održala je dr. Snježana Čolić, viša znanstvena suradnica u Institutu „Ivo Pilar” i voditeljica Centra za kulturne studije. Govoreći na temu „Od poimanja kulture kao oblasti do kulture kao načina života” dr. Čolić je donijela presjek različitih definicija kulture. Za razliku od uskog pojma kulture koji obuhvaća samo književnost, film, glazbu, kazalište i slično, u širem, antropološkom smislu, u kulturu spada čitav ljudski život. Kultura je način života i u nju spadaju sve čovjekove sposobnosti u kojima se on razvija i kojima oplemenjuje svoju okolinu. Uslijedilo je zatim izlaganje liječnika i prirodoslovca mr. Dušana Wölfla na temu „Funkcioniranje ljudskog organizma; zaštita tjelesnog i psihičkog zdravlja”. Mr. Wölfl je osobito naglasio važnost ravnoteže između unosa energije hranom u tijelo i njezina trošenja tjelesnom aktivnošću, kao i između sna i jave, između rada i odmora. Budući da se bavi i liječenjem alkoholičara upozorio je na štetnost etilnog alkohola i izloženost svećeničke populacije alkoholizmu.
Nakon kulture zdravlja, kao bitnog čimbenika kulture življenja, akademik Boris Magaš je govorio na temu „Župna kuća kao dom”, tj. o kulturi svećeničkog stanovanja. Akademik Magaš je rado koristio izraz „župni dvor” koji ne smije biti bilo kakav već mora imati svoje dostojanstvo. Prostor u kojem živimo s jedne strane odraz je nas samih, a s druge strane utječe na nas. Zato nije svejedno koliko župni stan ima prostora, kako su prostorije obojane, kako osvijetljene, kako uređene, itd. Prijepodnevni radni dio zaključen je izlaganjem profesora pastoralne teologije dr. Ive Džinića na temu „Župna kuća kao ured”. Dr. Džinić je posebno podcrtao važnost koju ima župni ured u susretu svećenika s vjernicima, posebno onim rubnima. Dojam koji takav vjernik dobije u župnom uredu doživljava se kao slika Crkve, svećenika i čitave župe. Zato je važno da se vjernik u uredu osjeća ugodno, da bude primljen srdačno, da osjeti kako župni ured nije kao bilo koji drugi uredi, samo radi rješavanja administrativnih poslova, nego mjesto susreta i evangelizacije. Prije zajedničkog ručka svećenici i redovnici su zajedno sa svojim biskupima slavili misu u sjemenišnoj kapeli. Propovijedao je gospićko-senjski biskup Mile Bogović.
Popodnevni radni dio započeo je izlaganjem dr. Darka Gašparovića, teatrologa i književnika, na temu „Kulturna događanja kao znakovi vremena”. Predavač je veći dio svog govora posvetio suodnosu vjere i kulture kao dvjema stvarnostima koje nisu jedna drugoj alternative, nego se međusobno prožimaju. Obzirom na suvremena kulturalna događanja dr. Gapšarović smatra da ona često prelaze granicu dobrog ukusa i da u njima, kao i inače u modernom svijetu, dominira izraziti relativizam vrednota. Akademik i književnik Ivan Aralica je dao osebujan prilog Teološko-pastoralnom tjednu u vidu kulture riječi koja je svećenicima toliko potrebna govoreći na temu „Kako pišem?”. Slušatelji su imali priliku pogledati iza kulisa njegovog književnog stvaranja, tj. upoznati se sa cjelokupnim stvaralačkim procesom jednog književnika. Kod književnika Aralice na početku svega je zamisao ili ideja. Slijedi priprema odnosno prikupljanje materijala vezanog uz ideju koju želi realizirati. Tek kad je ova pripremna faza završena prelazi na samo pisanje. Ne zna ni sam zašto, ali nikad ne čita ono što je napisao dok ne napiše zadnji redak i nikad se ne zaustavlja da bi birao riječi dok piše. Tek u četvrtoj, završnoj fazi prelazi na dotjerivanje teksta pri čemu posebnu pažnju posvećuje glazbi, tj. ritmu pripovijedanja.
Budući da u kulturu življenja svećenika spada cjelokupan njegov život, posebno mjesto, zapravo prvo mjesto u njoj zauzima duhovnost. U tom smislu je o temi svećeničke duhovnosti govorio je dr. Milan Špehar, profesor na teologiji u Rijeci, izrazivši to naslovom „Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno”. Predavač je upozorio na opasnost da svećenik sebe shvati kao nadčovjeka o kojemu sve ovisi i kojemu je sve moguće, za kojega je najvažnije da dobro funkcionira. Svećenik bi trebao nasljedovati svetog Pavla i shvatiti da je najjači baš onda kad je najslabiji, jer se onda najbolje vidi da je milost glavni akter evangelizacije. Svećenik može biti ispunjen pastoralnom ljubavlju prema vjernicima samo ako kroz trajni odnos s Kristom ima osobno iskustvo te ljubavi.
Zaključno predavanje održao je mr. Ivan Stošić, profesor na Teologiji u Rijeci koji je idejno osmislio ovogodišnji Tjedan. Govoreći na temu „Dijalektika svećeničke kulture življenja” na početku je ukazao na prividnu kontradikciju da se na jednom teološkom tjednu ne govori toliko o Bogu već o čovjeku i to ne kao o duhovnom biću, već o njegovu tijelu, zdravlju, naravi, komuniciranju. Za razliku od čestog isključivog naglašavanja duhovnosti ovim Tjednom se htjelo naglasiti važnost tijela i naravi u službi relacije između Boga i čovjeka. Da bi nam se objavila Riječ je tijelom postala. U svećeničkom poslanju Krist djeluje preko cijele osobnosti navjestitelja, i preko njegove ljudskosti koja je najbolji medij Kristov. Zato treba tu ljudskost kultivirati, učiniti je uspješnom. S druge strane svećenik treba biti svjestan da on ne propovijeda sebe, niti govori u svoje ime. Njegovo „ja” treba biti otvoreno Kristovom „ti”. Svećenik se treba izgubiti u Kristu. Njegovanje nutrine, tj. unutarnje traženje lica Božjega, njegova je najvažnija pastoralna djelatnost.
Na kraju završne rasprave riječki nadbiskup dr. Ivan Devčić je odao priznanje organizatorima i predavačima te najavio da će se Teološko-pastoralni tjedan nastaviti po biskupijama Riječke metropolije na svećeničkim sastancima i na skupovima permanentnog obrazovanja svećenika.