TEOLOŠKO-PASTORALNI TJEDAN ZA SVEĆENIKE (3)
Zagreb, 28. 1. 2000. (IKA) – U poslijepodnevnom dijelu rada Teološko-pastoralnog tjedna za svećenike u srijedu 26. siječnja, kojemu je moderator bio dr. Ante N. Ančić, predavanja su održali dr. Mato Zovkić “Mogućnosti ekumenizma i religijskog dijaloga u Hrvatskoj, te u Bosni i Hercegovini”, dr. Stjepan Baloban “Socijalna (ne)osjetljivost hrvatske Crkve” i dr. Ivan Šaško “Svrsishodno korištenje medija u naviještanju”.
Govoreći o ekumenizmu i religijskom dijalogu dr. Zovkić je govorio o postojećim strukturama dijaloga, povijesnim zaslugama većinskih i opravdana očekivanja manjinskih vjerskih zajednica. U postojeće strukture dijaloga dr. Zovkić uvrstio je teološka učilišta, gdje je kao primjer naveo Filozofski fakultet Družbe Isusove u Zagrebu, koji je u sklopu svojeg studija za religijsku kulturu kao predavače pozvao stručnjake za islam i židovstvo, časopise, vijeća pri biskupskim konferencijama, ostalim Crkvama i vjerskim zajednicama, ekumenske pokrete, te nevladine organizacije za dijalog i suradnju. Pri tome je istaknuo kako sve te strukture dijaloga otklanjaju predrasude o ostalima, uče poštivanje vjerničke savjesti ostalih, pridonose boljem razumijevanju pripadnika ostalih vjerskih zajednica. Govoreći o povijesnim zaslugama većinskih i opravdanom očekivanju manjinskih vjerskih zajednica, dr. Zovkić se osvrnuo na položaj vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj, Federaciji BiH te Republici Srpskoj. Istaknuo je kako u Ustavu RS stoji da je svima zajamčena vjerska sloboda, ali da država pomaže Srpsku pravoslavnu crkvu, dok u Hrvatskoj i Federaciji BiH to ne stoji tako izričito, nego postoji opća svijest da su pripadnici većinske religije nekako državotvorniji te da imaju veća prava kod demokratski izabranih predstavnika vlasti i u društvu. Prema njegovim riječima, vjerski poglavari te svećenici i imami trebali bi, i moraju stvarati duhovni prostor za pripadnike manjinskih vjerskih zajednica, te trebaju biti posebno osjetljivi na kršenja prava na punu vjersku slobodu. Dotaknuo je i pitanje vjeronauka u školama, ističući kako manjinske religije ne žele vjeronauk u državnim školama, jer to njihovu djecu izdvaja od ostalih koji pohađaju vjeronauk u školi. Treći dio svojeg izlaganja predavač je posvetio dijalogu na ulasku u novo tisućljeće radi zasađivanja duhovnih vrijednosti u sekularnoj Europi. Tu se posebno osvrnuo na neke od dokumenata Sv. Oca posvećenih ekumenizmu i dijalogu, istaknuvši kako se javlja još snažniji duh i zov prema ekumenizmu i međuvjerskom dijalogu na pragu novog tisućljeća. Na kraju predavanja, dr. Zovkić je zaključio kako Crkve i vjerske zajednice u republikama Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ne žele položaj državne religije, ali žele pravedni prostor socijalne slobode kako bi ugrađivale duhovne vrijednosti u društvo.
Na početku svoga izlaganja o socijalnoj (ne)osjetljivosti hrvatske Crkve, dr. Baloban je istaknuo kako su posljednjih godina hrvatska javnost, posebice javna glasila, od hrvatskih kršćana i Crkve očekivali veću zauzetost na socijalnom području. U predavanju je dr. Baloban iznio podatke na temelju triju socio-religijskih istraživanja provedenih u Hrvatskoj od 1997. do 1999. godine o osjetljivosti i neosjetljivosti službene Crkve i vjernika laika. Prva točka izlaganja obradila je držanje i stavove vjernika laika o socijalnoj (ne)osjetljivosti hrvatskih katolika. Tu su se tražili odgovori hrvatskih katolika na njihovu osjetljivost na potrebe čovjeka u nevolji, te u kojoj su mjeri hrvatski katolici spremni zauzeti se za drugoga, posebice u organiziranome dobrotvornom radu. Ispitivanje je pokazalo kako vjernici pokazuju visoki stupanj osjetljivosti za potrebe pojedinih kategorija ugroženih ljudi u društvu, posebice bolesnih, siromašnih, starih i nezaposlenih. No, ispitivanje također pokazuje kako su vrlo malo spremni pomoći doseljenicima. Također, na razini konkretnijeg života nedostaje akcije, odnosno zauzetijeg uključivanja u organizirani dobrotvorni rad. Drugi dio izlaganja donio je pregled viđenja katolika o socijalnoj (ne)osjetljivosti svojih predstavnika u Crkvi. U tome dijelu istraživanja ispitanici su iznijeli mišljenje koliko su zadovoljni odgovorima koje Crkva daje na pojedine životne stvarnosti. Većina ih smatra kako Crkva na duhovnome i moralnom planu daje zadovoljavajuće odgovore, dok je izražen veći postotak nezadovoljstva davanjem odgovora Crkve na socijalna pitanja. Pri tome je postavljeno i pitanje koliko njih smatra da je Crkva bogata, odnosno siromašna. 41,4% ispitanika smatra da je Crkva bogata, 16,6% da je siromašna, dok se oko 41% ne može odlučiti. To sve pokazuje, kako je istaknuo dr. Baloban, da se, prema mišljenju katolika, Crkva najslabije snalazi u davanju odgovora na socijalne probleme i potrebe ljudi. Predavač je također dao i neke rezultate o ispitivanju socijalne osjetljivosti svećenika. Dr. Baloban je istaknuo kako postoji potreba za razvijanjem nove duhovnosti socijalnog usmjerenja, jer je to nužnost, ali i glavni element za novu evangelizaciju. Za sve to pomoć pruža socijalni nauk Katoličke crkve, no, kako je istaknuo dr. Baloban, u Hrvatskoj još uvijek postoji ne baš dovoljna upoznatost svećenika, redovnika i redovnica s temeljima socijalnog nauka.
Govoreći o korištenju medija u naviještanju, dr. Šaško je izložio oblike nazočnosti Crkve u medijima, istaknuvši kako nedovoljno iskorištava medijski prostor, te su crkveni događaji u medijima marginalizirani i često izgleda kao da se koriste za upotpunjavanje praznih mjesta. Dodao je kako necrkvena sredstva društvenog priopćivanja preuzimaju religijsku funkciju i nude se kao katalizatori trauma, lomova i radosnih trenutaka, tj. javljaju se kao sekularni ureditelji društva i preuzimaju religijske funkcije. Trenutno na području djelovanja Crkve u medijima prije svega nedostaje ozbiljno promišljanje na temelju adekvatnoga komunikacijsko-teorijskog modela koji bi objasnio mnoštvo uvjeta i primjena medijskog procesa. Dr. Šaško je rekao kako je potrebna spoznaja zbiljskih potreba čovjeka na koje mediji odgovaraju, i tumačenja trebaju stajati na početku bilo kojeg daljnjeg pomaka, kako bi se izbjegla “suluda konkurencija” suprotstavljanja tradicionalnoga crkvenog govora i medijskog izazova ne samo rječnika, već i sintakse, pri čemu se mogu roditi samo antagonizmi, a ponajviše nesporazumi. Potrebno je također i kritičko vrednovanje, te sposobnost samokritike rođene iz medijskog izazova upućenog teologiji, a osobito religiji.
Perspektive Crkve u Hrvatskoj
Posljednji dan trodnevnog Teološko-pastoralnog tjedna za svećenike, četvrtak 27. siječnja, bio je posvećen perspektivama Crkve u Hrvatskoj. U prijepodnevnom dijelu susreta održana su tri predavanja: dr. Adalberta Rebića “Perspektive hrvatske teološke misli”, dr. Stjepana Kušara “Proročko-kritička dimenzija teološke misli” te, nakon stanke, dr. Pere Aračića “Pastoralne vizije i pastoralna usmjerenja”.
Dr. Rebić je na početku svoga predavanju istaknuo kako teolog ima proročku zadaću u Crkvi i društvu općenito. Kako bi svojim suvremenicima mogao izraziti ono što saznaje iz tajna Božjih, mora se služiti metodom kojom su se redovito služili proroci: oni su obdareni milošću Božjom motrili znakove vremena, tajne silnice ljudske povijesti, raščlanjivali prošlost, primjenjivali je na sadašnjost i na temelju toga govorili o budućnosti. U nastavku svog predavanja dr. Rebić govorio je općenito o perspektivama i zadacima teologije. U tom je pogledu, među ostalim, istaknuo kako teologija mora biti okrenuta budućnosti, odgovarati na nova pitanja koja se pred nju postavljaju te biti tješnje povezana s praksom. Teologija, da bi bila izazov društvu i Crkvi, mora biti kritičar crkvene i društvene prakse. Govoreći o ostalim zadacima teologije, dr. Rebić je istaknuo kako teologija mora biti u službi vjere i crkvene zajednice, pomagati biskupima u vršenju njihove učiteljske službe te tumačiti i razlagati dokumente crkvenog učiteljstva. Drugi dio predavanja dr. Rebića bio je posvećen perspektivama hrvatske teološke misli. U tom je pogledu posebno istaknuo kako su uspostavom demokratskog sustava nakon sloma komunizma otvorene nove mogućnosti za hrvatsku teologiju. Kao najvažniji pomak u tome pogledu dr. Rebić je istaknuo kako je teologija dobila pravo javnosti te da je ta činjenica silno obvezuje. Teologija u Hrvatskoj mora promicati dijalog između kulture, znanosti i vjere. Ona ne smije kao do sada biti gotovo isključivo ideološki obojena, već mora ulaziti u dijalog s ostalim društvenim sastojnicama koliko god da to koji put bilo bolno i ranjivo. Teologija u Hrvatskoj mora unositi među druge znanosti svijest transcendencije i svijest odgovornosti za čovjeka, na prvome mjestu svijest o slobodi i pravima čovjeka, ekologiji, miru i spasenju. Teologija se mora baviti duhovnim i materijalnim problemima suvremenog čovjeka na ovim prostorima, govoriti jezikom današnjih ljudi, reagirati na probleme, pridonijeti novoj evangelizaciji u Hrvatskoj. Njezina je zadaća biti savjest Crkve i savjest društva, da razvija kulturu solidarnosti s ugroženim, sa strancima, s bolesnim, sa siromašnima, s gladnima, s nezaposlenima… Teologija jednako tako mora raditi na pretpostavkama za trajni i istinski mir te promicati dijalog i to najprije u Crkvi a potom i u društvu s predstavnicima ostalih znanosti, nekršćanima, agnosticima, baviti se zaštitom okoliša i pitanjima bioetike. Teologija u Hrvatskoj na posebni je način pozvana promicati ekumenski dijalog s rastavljenom braćom. Povijesni je zadatak teologije, rekao je na kraju dr. Rebić, promicati pomirenje, stvarati zajedništvo i izgrađivati bolje kršćansko društvo na ovim prostorima.
Dr. Stjepan Kušar u svom je predavanju “Proročko-kritička dimenzija teološke misli” istaknuo kako se ta dimenzija oslikava u tri smjera: na društvo i kulturu općenito, na samu Crkvu te na samu sebe. Dr. Kušar je u tome kontekstu istaknuo kako teologija mora biti biblijska, jer je Biblija duša teologije, te dijaloška na način da se evanđeoska poruka primijeni na današnje prilike. Teologija mora biti i religiozna. Teolog mora vjerovati u ono što istražuje, mora zauzeti subjektivni stav prema teologiji i ona mu istodobno mora biti objekt istraživanja. Teolog svim problemima prilazi na teološki način. Teologija mora biti i antropološka, okrenuta naime prema čovjeku i njegovu spasenju. Govoreći o proročko-kritičkoj dimenziji u odnosu na crkvenu zajednicu, dr. Kušar je istaknuo da ona mora utjecati na crkveno učiteljstvo u skladu s Isusovim nalogom za naviještanje. U odnosu teologije na društvo i kulturu, dr. Kušar je posebno upozorio na problem socijalizacije djece i mladeži. Istaknuo je kako temeljni problem u tome pogledu predstavlja pitanje kako će se vjera prenositi u budućnosti s obzirom da se vjera do danas prenosila u obiteljima, a obitelji su sada u krizi.
Posljednje predavanje u prijepodnevnom dijelu posljednjeg dana Teološko-pastoralnog tjedna “Pastoralne vizije i pastoralna usmjerenja” održao je dr. Pero Aračić. U središte svog predavanja stavio je ciljeve, modele i prakse za razvoj pastorala. Prema dr. Aračiću, u Hrvatskoj su moguća tri pastoralna usmjerenja. Prvo je povratak unatrag na pastoral kakav je bio u komunističko doba. Drugo moguće usmjerenje je da se u pastoralnom djelovanju oponaša sve što se na Zapadu radi, a treće da se iz prošlosti izvuče pouka i na temelju toga izgradi vlastito pastoralno djelovanje. On je, također, istaknuo kako je u pogledu evangelizacije potreban temeljni pastoralni zaokret prema personaliziranom pastoralu odnosno da je potrebno naviještati osobno, a ne trošiti snage samo na masovne skupove. Dr. Aračić je također ukazao na potrebu izgradnje cjelovita profila kršćanskih zajednica, a temeljni preduvjet za to je pastoral crkvenih djelatnika. U tome se kontekstu zauzeo za pothvat odgoja dragovoljaca, promišljanje odgoja kandidata u sjemeništima i na visokim teološkim učilištima i institutima te za pastoral trajne i cjelovite naobrazbe crkvenih djelatnika.
U raspravi je mentor prijepodnevnog dijela rada skupa generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije dr. Mato Zovkić pozvao predavače i nazočne teologe da iznesu stav s obzirom na promijenjene političke prilike u Hrvatskoj nakon posljednjih izbora. Dr. Rebić izrazio je uvjerenje da neće biti bitnih promjena prema Crkvi, jer su demokratski procesi već uspostavljeni. On je, također, rekao kako će Crkva nastaviti upozoravati na negativne pojave u društvu. Dr. Kušar je rekao kako promijenjene političke prilike predstavljaju izazov za Crkvu. Zadaća teologije u tome pogledu je dati konzistentnu kritiku svega što se događa u društvu, a to je ono što hrvatski teolozi moraju tek naučiti. Fra Bono Zvonimir Šagi smatra da promjene koje su se dogodile predstavljaju pozitivni izazov za Crkvu i društvo te da one predstavljaju korak naprijed. Crkva u Hrvatskoj, rekao je, morat će se znati nositi s tim promjenama.
Na kraju rasprave riječ je uzeo pomoćni sarajevski biskup Pero Sudar, iznoseći žaljenje što u sklopu cijelog Teološko-pastoralnog tjedna niti jedno predavanje nije bilo posvećeno bilanci, izazovima i perspektivama odnosa između Crkve u Hrvatskoj i Crkve u BiH izrazivši, nadu da će ubuduće doći do promjena u tome pogledu. Misno slavlje koje je uslijedilo predvodio je pomoćni zagrebački biskup Josip Mrzljak.
Plenarna rasprava i završetak Tjedna
Plenarnom raspravom i završnom molitvom koju je predvodio zagrebački nadbiskup Josip Bozanić u četvrtak 27. siječnja u popodnevnim satima završen je 40. Teološko-pastoralni tjedan za svećenike. U plenarnoj raspravi, u kojoj su sudjelovali svi predavači, sudjelovalo je više od stotinu svećenika, redovnika, redovnica i vjernika laika. Tom je prigodom pojašnjeno pitanje prinosa darova u misi, za koje je dr. Bernardin Škunca rekao kako ono povijesno ima misterijski i karitativni karakter (za kler i siromahe). S vremenom se karitativni karakter znatno izrodio pa danas osobito valja paziti da taj dio ne prekrije tajnu. Sudionici u raspravi posebno su se zadržali na pojmu evangelizacije i nove evangelizacije, za koju dr. Ante Ančić smatra da se kod nas u prijašnjem sustavu nije mogla dovoljno kvalitetno provoditi pa je prilika da se to učini u novim okolnostima. U tom smislu rečeno je kako bi Biblija trebala postati knjiga trećega tisućljeća, a nadbiskup Bozanić, koji se uključivao u raspravu, podsjetio je na tri sna kardinala Martinija koje je izrekao na protekloj Europskoj sinodi, među kojima je i onaj o Bibliji koja u novom tisućljeću treba doći u ruke ljudi. Istaknuta su i pitanja odnosa Govora na Gori i biti politike, odnosno može li kršćanin stvarno biti političar, na što je odgovoreno (Stjepan Baloban i Adalbert Rebić) da bit politike nije odvojiva od čovjeka te da je kršćanin dužan u njoj sudjelovati. Jedno od središnjih pitanja u raspravi bilo je vezano uz Papin izraz “čišćenje pamćenja”. Nadbiskup Bozanić dao je prijedlog da se riječ “pamćenje” zamijeni riječju “spomen”. Čišćenje spomena tako nije nešto što briše pamćenje ili događaj, već djeluje osloboditeljski na čovjeka koji živi sada. Akademik Ivan Supičić pridodao je kako pojmu čišćenja spomena treba pridodati i kulturu svetosti oko koje su se kršćani danas posebno pozvani truditi. Na pitanja o globalizacijama i o stanju teologije u takvu svijetu dr. Stjepan Kušar rekao je kako za teologiju ne postoji drugi put od prihvaćanja izazova pluralizma.
Zahvaljujući na kraju predavačima, Katoličkome bogoslovnom fakultetu koji je priredio Tjedan, sudionicima i domaćinima, nadbiskup Bozanić ohrabrio je sudionike potičući ih da budu nositelji povjerenja. “Trebamo imati povjerenja u Providnost kao što smo je imali 1990. i susljednih godina, tako i danas”, rekao je nadbiskup te istaknuo kako su svećenici prije svega graditelji crkvenog jedinstva. “Crkva danas treba biti graditelj i znak jedinstva u našem hrvatskom narodu i u hrvatskoj državi”, dodao je nadbiskup. Nakon toga prihvaćena je Izjava u kojoj je u bitnim točkama zaokružen rad Tjedna.
Zaključujući Tjedan, dekan KBF-a dr. Tomislav Ivančić, uz zahvale predavačima i svima koji su pridonijeli njegovu ostvarenju, rekao je: “Od suvremene hrvatske Crkve sada se traži da stvara novu kulturu, jer vjera koja nije postala kultura, nije potpuno prihvaćena, nije cjelovito shvaćena, nije vjerno življena, kaže Ivan Pavao II. Treba stvarati na društvenoj razini civilizaciju ljubavi i kulturu života, a na osobnoj kulturu svetosti.”
Procjenjuje se da je na Teološko-pastoralnom tjednu za svećenike, koji je započeo u utorak 25. siječnja i obrađivao temu “Crkva u Hrvatskoj: bilanca, izazovi i perspektive”, stalno ili povremeno, sudjelovalo više od 600 sudionika. U prostorijama Nadbiskupskog dječačkog sjemeništa na Šalati u Zagrebu i ovaj je put bilo ponuđeno mnoštvo knjiga, devocionalija i crkvenih potrepština, a svećenici su mogli obaviti i razne korisne poslove.