Sarajevo-Rim, 18. 4. 1998. (IKA) – “Nadbiskupska palača u Sarajevu, u sporednoj ulici središta bosanskoga glavnog grada, doima se poput anonimnoga olovnog zdanja. Nema ničega što bi ukazivalo na kuriju, osim pločice na ulaznim vratima poput ostalih, u habsburškoj četvrti, svjedočanstvu vremenski najudaljenijih političko-vojnih prisutnosti. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanske nadbiskupije prima nas izravnim i srdačnim načinom. Možda je umoran od ponavljanja istih stvari stotinama novinara koji se penju stubama te pomalo mračne vojarne, no ne odbija nam potanko opisati prilike u Bosni i Hercegovini nakon više od dvije godine od potpisa Daytonskih sporazuma.”
Tako počinje uvod u razgovor sa sarajevskim pomoćnim biskupom Perom Sudarom, kojeg prenosi posebni “Dodatak” dvotjednika talijanske agencije “SIR” od 17. travnja.
“Poslije svega što se dogodilo”, počeo je odgovarati na pitanja novinara biskup Sudar, “Daytonski sporazumi ne mogu funkcionirati na vidljivi način u svakodnevnom životu, jer netko tko je bio ranjen – a mi smo duboko ranjeni u svakom smislu – ne može odmah ustati i hodati: dugo vrijeme mora stajati na mjestu. To ne znači da su lijekovi neučinkoviti. Pa i ako je daytonska dijagnoza pogrešna…” “U kojem smislu pogrešna?”, priupitao je novinar, a biskup Sudar odgovorio: “Prije svega, pozitivno je što je rat zaustavljen. No Dayton je intervenirao kao sudac između dvojice boraca i rastavio ih. To nije dovoljno da bi iznova živjeli zajedno. Zaustavio je rat, i to je pozitivni aspekt, no podijelio nas je možda na nepovratni način. Dayton je slika našega doba, naše današnje kulture. One koja se ne usuđuje bolesniku reći istinu, zbog interesa ili straha. Dayton nije rekao istinu o Bosni i Hercegovini, nije bio u stanju učiniti istinoljubivu dijagnozu, tvrdeći da Bosna mora preživjeti kao zemlja u kojoj će oni koji su se borili morati iznova naučiti živjeti jedni s drugima. Uvjeren sam da se bez te perspektive ne gradi mir, a svi smo se okladili o mir. Bez pomirenja, bez oproštenja nema mira. No, potrebno je obnoviti istinu. Je li Dayton rekao ili sakrio istinu? Tj. da oni koji su oteli dobra drugih, ista moraju vratiti. Prema Daytonu, 49% Bosne i Hercegovine pripada samo jednom narodu, onome koji je prouzročio ovu nesreću”.
“Nisu li Tuđmanovi govori iz ’91. bili alarmantni za hrvatske Srbe?”, uzvratio je novinar kojeg je biskup Sudar upozorio: “Sada govorimo o Bosni i Hercegovini”, te nastavio: “Želimo li govoriti o Hrvatskoj, učinit ću to rado, no sada govorimo o Bosni i ovdje je, prije nego je buknuo rat, održan referendum kojim je 64% pučanstva slobodno odlučilo za nezavisnost, tj. za suživot, za prijelaz bez rata. Jedan je narod izjavio da to ne želi i započeo je rat. Ako su se Srbi u Hrvatskoj bojali Tuđmana, čega su se bojali ovdje ili, na početku, u Sloveniji?”, upitao je biskup Sudar. “Dayton ima dva aspekta: jedan, pozitivan, jer je zaustavio rat; drugi, negativan, jer mir čini nemogućim. Rat je završen, no mir je odgođen. Ljudi se boje i umjesto da se vraćaju, odlaze. Odlaze naše najmlađe obitelji, obrazovani ljudi. Zemlju napadaju diplomacijom, koja nastoji zaštititi neke interese strategijom koju većina ne razumije. To je problem našeg rata i naših prilika, u globalnom smislu. Kada se spustite do svakodnevnog života, samo je interes važan, vrijede samo sila, moć. Najviše se iskorištava siromašne ljude. Zlo koje je posijao nedostatak moralnih načela raste, donosi plodove koji nemogućim čine život svih malenih i nemoćnih. Pod komunizmom sam mogao preživjeti, premda sam bio odbačen, ali zadržavajući u sebi ono što sam smatrao pravednim, uvjeren da zato moram platiti i mnogo je ljudi bilo spremno na to. Rat je uništio kuće i ljude. Ako mi je netko bez razloga mogao, a da zato nije niti moralno osuđen, srušiti kuću u kojoj sam rođen i gdje su živjeli moji preci, tko mi jamči da ću je moći ponovno izgraditi pod uvjetima sigurnosti? Evo zašto Dayton nije vjerodostojan. Zanijekao je pravo na povratak vlastitoj kući, to jest sebi samima, za 2.600.000 ljudi. Jako smo zahvalni onima koji su zaustavili rat, no, žalosti nas da nisu učinili niti jedan daljnji korak”, zaključio je razgovor biskup Sudar.