Draga braćo i sestre, dobar dan!
U današnjem Evanđelju (usp. Mt 10, 26-33) Gospodin Isus, nakon što je pozvao i poslao u svijet svoje učenike, poučava ih i priprema ih da se suoče s kušnjama i progonima na koje će nailaziti. Upustiti se u poslanje nije isto što i poduzeti turističko putovanje, te Isus opominje svoje: “Ne bojte se ljudi. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti […]. Što vam govorim u tami, recite na svjetlu. […] Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti” (rr. 26-28). Mogu ubiti samo tijelo, nemaju moć ubiti dušu: tih se ne bojte! Isusov poziv u poslanje ne jamči učenicima uspjeh, jednako kao što ih ne štiti od neuspjeha i trpljenja. Oni moraju računati i na mogućnost odbacivanja, kao i progona. To pomalo ulijeva strah, ali to je istina.

Učenik je pozvan suobličiti vlastiti život Kristu, kojeg su ljudi progonili i koji je upoznao odbačenost, napuštenost i smrt na križu. Ne postoji kršćansko poslanje u znaku spokoja! Teškoće i kušnje su dio evangelizacijskog djela, a mi smo pozvani pronalaziti u njima priliku da potvrdimo vjerodostojnost svoje vjere i svojeg odnosa s Isusom. Moramo te teškoće promatrati kao mogućnost da budemo bolji misionari i da rastemo u povjerenju u Boga, Oca našega, koji ne napušta svoju djecu u vrijeme oluje. U teškoćama kršćanskog svjedočenja u svijetu, mi nikada nismo zaboravljeni, nego nam Otac uvijek brižno i spremno priskače u pomoć. To je razlog zbog kojeg Isus tri puta u današnjem Evanđelju umiruje svoje učenike riječima: “Ne bojte se!”

I u našem vremenu, braćo i sestre, svjedočimo progonima protiv kršćana. Molimo za našu braću i sestre koji su progonjeni i slavimo Boga jer, unatoč svemu, nastavljaju hrabro i odano svjedočiti svoju vjeru. Njihov nam primjer pomaže da bez oklijevanja stanemo na Kristovu stranu, odvažno ga ispovijedajući u svakodnevnim situacijama, pa i u naizgled mirnim sredinama. Naime, jedan oblik kušnje je također izostanak neprijateljstva i nevoljâ. Gospodin nas i u današnje vrijeme šalje ne samo kao “ovce među vukove”, već i kao noćnu stražu među ljude koji ne žele da ih se probudi iz njihove svjetovne obamrlosti, koji ne poznaju riječ Istine Evanđelja, gradeći vlastite prolazne istine. I ako mi pođemo ili živimo u tim sredinama i govorimo riječi Evanđelja, nekima to smeta i neće na nas gledati blagonaklono.

No u svemu tome Gospodin nam nastavlja govoriti, kao što je govorio svojim učenicima: “Ne bojte se!”. Ne zaboravimo te riječi: uvijek, kad nas snađe kakva nevolja, neki progon, nešto zbog čega trpimo, poslušajmo Isusov glas u srcu: “Ne bojte se! Ne boj se, samo naprijed! Ja sam s tobom!”. Ne bojte se onih koji vam se rugaju i koji se loše odnose prema vama, ne bojte se onih koji vas ignoriraju ili onih koji vas “izvana” časte, a “iza leđa” se bore protiv Evanđelja. Mnogo je onih koji se pred nama smješkaju, ali se nama iza leđa bore protiv evanđelja. Svi ih poznajemo. Isus nas ne ostavlja same zato što smo mu dragocjeni. Zato nas ne ostavlja same: svaki je od nas dragocjen za Isusa i on nas prati na našem putu.

Neka nam Djevica Marija, uzor poniznog i hrabrog prianjanja uz Božju riječ, pomogne shvatiti da se u svjedočenju vjere ne računaju uspjesi, već vjernost, vjernost Kristu, priznajući u svim, pa i u najtežim okolnostima, neprocjenjivi dar što smo njegovi učenici misionari.

Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre,
izražavam svoju blizinu stanovništvu kineskog sela Xinmo, koje je jučer stradalo u velikom odronu koji su uzrokovale jake kiše. Molim za poginule i povrijeđene te one koji su izgubili svoje domove. Neka Bog utješi obitelji i podupre spasioce. Papa vam je jako blizu!

Danas će u glavnom gradu Litve, Vilniusu, blaženim biti proglašen nadbiskup Teofilius Matulionis koji je 1962. godine ubijen iz mržnje prema vjeri, u dobi od gotovo 90 godina. Zahvaljujmo Bogu za svjedočanstvo toga nepokolebljivog branitelja vjere i čovjekova dostojanstva. Pozdravimo pljeskom njega i čitav litvanski narod!

Upućujem svoj pozdrav svima vama, Rimljanima i hodočasnicima! Posebno pozdravljam vrhovnog nadbiskupa, biskupe, svećenike i vjernike Ukrajinske grkokatoličke Crkve kao i hodočasnike iz Bjelorusije koji se spominju 150. obljetnice kanonizacije svetoga Jozafata. U duhu se pridružujem bogoslužju koje ćete uskoro slaviti u bazilici sv. Petra, moleći od Gospodina za svakog pojedinog hrabrost kršćanskoga svjedočanstva i dar mira za voljenu Ukrajinu.