6. Tihi čuvari hrvatskih autocesta

No kako ovi tihi čuvari ne bi ostali nepoznanica na autocestama, cilj nam je u ovom radu predstaviti te svojevrsne krajputaše koji nisu dostupni široj javnosti. Tako su za potrebe ovoga projekta Hrvatske autoceste d.o.o. pristale prvi put otkriti točan broj i nazive vjerskih objekata koji su izgrađeni po tunelima i uz autoceste, kojim su svecima i zašto posvećeni te će u javnosti prvi put biti objavljene i njihove fotografije. Osim toga, vozači i putnici (znatiželjnici) koji se u susretu s nekim vjerskim objektom na autocestama pitaju tko se ili što se u njima nalazi, ovim istraživačkim radom po prvi put će sustavno dobiti cjelovitu informaciju na kojim se dionicama cesta kojima upravljaju Hrvatske autoceste d.o.o. nalaze prikazi svetačkih likova.

S obzirom na subjekte rada cilj je korisnike autocesta upoznati s njihovim tihim čuvarima koji se nalaze u objektima na različitim dionicama autocesta budući da se vozači i putnici puno puta zapitaju uz koji vjerski objekt su prošli i tko se u njima nalazi. Namjera je rada upoznati i kulturu, običaje i turističku ponudu mjesta (grada/županije) koje se nalazi u blizini određenoga vjerskog objekta na autocesti.

Također, sveci su osobe koje su u povijesti Crkve i svijeta prepoznate kao one koje su drugima činile dobro i koje su radile na međusobnom povezivanju i zbližavanju različitih vjera, kultura, jezika, naroda i tradicija. Upoznavanje s takvim osobama i danas može doprinijeti istom tom međusobnom povezivanju i približavanju tolikih različitih osoba koje se u jednom trenutku nalaze na autocesti i putuju ili prema svom domu ili nekom od dragih im odredišta.

Iako ovaj istraživački rad u središtu ima svece Katoličke Crkve, ovim radom želimo se obratiti svim korisnicima autocesta, osobito domaćim i inozemnim vozačima, putnicima (i turistima) kako bi se pojačala njihova svijest o sigurnosti i suodgovornosti u prometu. Isto tako, te će se skupine u kratko vrijeme moći upoznati s bogatom vjerskom i kulturnom baštinom RH. Time autocesta postaje i svojevrsna učionica svim dobnim skupinama te će se tako moći istaknuti i doći će do izražaja teme s područja kulture, obrazovanja, lokalnih tema, ekumenizma i religije, ljudskih prava, položaja žena u društvu i njihova osnaživanja, ali i međunarodnih odnosa.

Parafrazirajući riječi M. Alića iz već citiranoga članka, možemo samo reći kako se ovom ne treba ništa dodati, osim da brzo, krajičkom oka iz svoga vozila, pogledamo ovu izložbu na otvorenom (jer nije dopušteno zaustavljanje na autocesti osim ako se ne radi o kvaru na vozilu ili drugoj izvanrednoj situaciji). „Ona govori mnogo o tome što smo bili i što jesmo, kao i ostalom sve što nas okružuje i sve što nam se zbivalo i zbiva. Pilovi, poklonci, spomen-stupovi, raspela ili krajputaši su nijemi spomenici“, ali ovi tihi čuvari i „bez riječi govore mnogo o našoj duhovnosti, potrazi za utjehom, nadahnućem, duševnim mirom“ i željom da putujući ovim svijetom i dalje činimo dobro jedni drugima!

A osim što ovi sveti čuvari tiho stoje uz različite dionice autocesta, daju i tiho svjedočanstvo o osobi ili osobama koje su ih podigle. Kao što je bio slučaj i s većinom krajputaša tijekom povijesti, tako će ovi tihi čuvari autocesta čuvati i tajnu tko ih je i kada podigao. Jer osobe koje su ih podigle gotovo uvijek htjele su ostati anonimne, a njima je jedino bilo bitno da i dalje tiho svjedoče njihovu zahvalnost, zavjet ili su jednostavno imali nakanu da i dalje vozače i putnike čuvaju na svim njihovim putovima…

7. Sv. Benedikt, opat – tihi čuvar autoceste A5

Krećući se od istoka prema središnjem djelu i onda prema jugu Republike Hrvatske, kao prvi tihi čuvar na hrvatskim autocestama pojavljuje se lik sv. Benedikta, opata (480. – 547.), koji je prikazan na uvećanu prikazu njegove medaljice. Ovaj spomenik nalazi se na autocesti A5 između čvora Beli Manastir i čvora Osijek, na odmorištu Beli Manastir (stacionaža km 7 + 100 desno), smjer Svilaj. Navedena dionica otvorena je 2022. godine.

Drugi spomenik svetom Benediktu nalazi se na istoj dionici autoceste između čvora Beli Manastir i čvora Osijek, na odmorištu Beli Manastir (stacionaža km 6 + 900 lijevo), ali u smjeru Beloga Manastira. Kao i prethodna dionica, i ova je otvorena 2022. godine.

Foto: HAC, Spomenik sv. Benediktu, smjer Svilaj

7.1. Autocesta A5

Kao dio koridora Vc koji prolazi kroz Mađarsku, Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu, ovaj cestovni pravac važna je dionica u povezivanju ne samo ove tri susjedne zemlje, već i njihovih naroda.

Kako je i istaknuto u prigodnoj publikaciji Hrvatskih autocesta d.o.o. iz studenoga 2022., na području Mađarske izgrađena je autocesta M6 od Budimpešte do granice s Republikom Hrvatskom na čijem je području prethodno spomenuti koridor podijeljen na dva dijela:

„Sjeverni dio od granice s Mađarskom do granice s BiH koji čini autocesta A5, izgrađena je od čvora Beli Manastir do granice s BiH (uključujući most preko rijeke Save), a preostalo je izgraditi posljednju dionicu od granice s Mađarskom do čvora Beli Manastir s rokom dovršetka krajem 2024. godine.

Južni dio koridora od granice s BiH do luke Ploče je potpuno dovršen i pušten u promet u studenom 2017. godine s izgradnjom zadnjeg dijela trase – ulaza u luku Ploče.

Foto: HAC, “A5-Autocesta Beli Manastir-Osijek-Svilaj”, studeni 2022.

Na području BiH je izgrađena autocesta od Zenice do Ivana (uključuje obilaznicu Sarajeva) te granične dionice (spoj sa A10) i od Odžaka do mosta preko rijeke Save (spoj s A5) ukupne duljine 126,5 km. U tijeku je izgradnja dodatnih 39,2 km, a u pripremi 108,3 km koridora Vc kroz BiH.

Izgradnjom cjelokupnog koridora Vc znatno će se utjecati na gospodarski razvoj područja kroz koji prolazi dok će u prometnom smislu pridonijeti povećanju udobnosti putovanja, skraćenju vremena putovanja te povećanju sigurnosti prometa.“

U nastavku prethodno citirane publikacije nalazi se i podatak kako je ova dionica autoceste izvedena u ukupnoj dužini od 24,6 kilometara i na njoj se posebno ističe most preko Drave nazvan „Most 3. gardijske brigade ‘Kune’“.

7.2. Beli Manastir

Na službenim mrežnim stranicama grada Beloga Manastira ističe se kako se razvio na rudini Sarkanj i na blagim padinama Banske kose. Prvi spomeni potječu iz 13. stoljeća i tijekom vremena više puta će mijenjati ime: Pél (1212.), Bell (1333.), Monostor (1375.), Pélmonostor (1867.) i Beli Manastir (1922.). No, kao i danas, svi toponimi vezani su uz manastire (samostane) koji su se nalazili u tom mjestu.

U kontekstu naše teme valja spomenuti i činjenicu kako su na ovom mjestu, a zbog izgradnje ove dionice autoceste, provedena i arheološka istraživanja tijekom kojih su pronađeni arheološki nalazi iz nekoliko prapovijesnih razdoblja te antike poput rimske ceste, grobova, keramike te kanal za vodu (usp. Dženi Los, Rezultati arheološkog istraživanja lokaliteta AN 2 Beli Manastir – Popova zemlja, u: Godišnjak Instituta za arheologiju, XVI/2020, str. 90–102).

Također, ne smije se zaobići ni činjenica kako na području srednjovjekovne Slavonije, Baranje i Srijema nalazimo i ostatke benediktinske arhitekture, u čemu se može izdvojiti i samostan sv. Mihaela u Belom Manastiru koji je „jedini dokumentirani benediktinski samostan“ u ovom dijelu Baranje i to ga čini „neizostavnim u pregledu benediktinskih samostana na području srednjovjekovne Slavonije, Baranje i Srijema“. Nažalost, danas nije moguće odrediti točnu lokaciju ovoga benediktinskog samostana (usp. Andrea Martinović, „Benediktinska arhitektura na području srednjovjekovne Slavonije, Baranje i Srijema“, diplomski rad na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2019., str. 50–52).

Prema posljednjem popisu stanovništva (2021.), Beli Manastir broji 7973 stanovnika.

Put u smjeru Osijeka ili Budimpešte i vožnja ovim dijelom hrvatskih autocesta može privući svakoga čovjeka dobre volje ne samo da posjeti grad Beli Manastir već i Baranju. Sa svojim bogatim turističkim i drugim ponudama razveselit će svakoga vozača i putnika, a u gradu Belom Manastiru, osim crkava posvećenih sv. Martinu i sv. Mihaelu arkanđelu, može se posjetiti i groblje iz 17. stoljeća te se može razgledati i vlak „Ćiro“ koji „nosi titulu jedine sačuvane uskotračne kompozicije u Hrvatskoj“ (usp. Turistička zajednica Baranje).

Želite li posjetiti grad Beli Manastir, a putujete li se iz smjera Osijeka, potrebno je s autoceste izaći na naplatnoj postaji Sudaraž.

7.3. Sveti Benedikt, opat

Na odmorištima Baranja – istok i Baranja – zapad vozači i putnici naići će na prikaz lika sv. Benedikta, odnosno na uvećan prikaz njegove medaljice, koja je poznata i kao „Medaljica sv. Benedikta“. Kako nam piše Piero Lazzarin u svom djelu „Sveci kroz crkvenu godinu“ (Zagreb, 2010., str. 342–344), danas se blagdan sv. Benedikta u Crkvi slavi 11. srpnja, a nekoć se slavio na prvi dan proljeća, 21. ožujka.

Nastavljajući dalje sa životopisom ovoga sveca, Lazzarin ističe kako je „Benedikt u vjerskoj povijesti zabilježen kao utemeljitelj zapadnjačkoga monaštva, kojem je uspio podariti izvoran i konkretan oblik življenja“, što je i sažeto u čuvenoj krilatici Ora et labora (Moli i radi). Iako je ova krilatica čuvena za benediktinske monahe i monahinje, ovdje vrijedi istaknuti činjenicu kako je izvorno geslo reda: Ut in omnibus glorificetru Deus („Da se u svemu slavi Bog“), što je preuzeto iz Prve Petrove poslanice (4,11).

Foto: HAC, Spomenik sv. Benediktu, smjer Beli Manastir

Nakon završenoga obrazovanja u Rimu povlači se u simbruinsko gorje kako bi ondje nastavio s učenjem, ali i sa životom kojega su obilježile stega i askeza. S dvadeset godina, na poticaj jednoga pustinjaka, odlazi tijekom tri godine živjeti u spilji u Subiacu. Nakon smrti priora obližnjega samostana u Vicovaru zajednica poziva Benedikta da ga zamjeni. No kako su se ovi monasi nakon nekoga vremena umorili od stroga načina života koji im je Benedikt nametnuo, braća su ga pokušala otrovati, ali nisu uspjeli u svom naumu. Nakon toga čina Benedikt se povlači natrag u špilju u kojoj neće dugo ostati sam. Naime, u ovakvu načinu života pridružuju mu se Placido i Mauro te će se sva trojica nakon nekoga vremena povući u pravcu brda Cassina i tamo će udariti prve temelje života monaških zajednica na Zapadu.

Benedikt je umro 547. godine u dobi od 66 godina. „Nekoliko dana pred smrt zatražio je da se otvori i pripravi grob, koji je sam bio dao urediti, te je posljednjega dana, osjetivši blizinu smrti, u pratnji subraće odveden do samostanske crkvice kako bi preminuo u kući Gospodina, kojem je bio posvetio čitav svoj život.“

Ime Benedikt korijene nalazi u latinskoj riječi bendictus, a označava onoga koji je blagoslovljen.

Osim što je glavni zaštitnik Europe, zaštitnik je i poljodjelaca, keramičara, seljaka, graditelja i speleologa.

7.4. Medaljica sv. Benedikta

Iako je porijeklo ove medaljice nepoznato, papa Benedikt XIV. službeno ju je odobrio 23. prosinca 1742., a u tom pismu nalazimo opis kako bi medaljica trebala izgledati, od čega je treba izraditi, tko je smije blagosloviti, oproste koji su povezani s nošenjem ove medaljice.

Foto: Wikimedia, Medalja sv. Benedikta, prednja strana

Na prednjoj strani medaljice u središtu se nalazi lik sv. Benedikta koji u jednoj ruci drži križ, a u drugoj svitak na kojem su ispisana pravila za monaški život. U podnožju, s Benediktove lijeve i desne strane, nalazi se razbijena čaša iz koje izlazi zmija otrovnica, a na drugoj strani nalazi se gavran. Iznad čaše i gavrana nalaze su riječi: „Crux sancti patris Benedicti“ („Križ svetoga oca Benedikta“). Uz rub medaljice nalazi se tekst: „Eius in obitu nostro praesentia muniamus“ („Neka nas u času smrti naše zaštiti njegova prisutnost“). Ispod prikaza sv. Benedikta, na dnu medaljice, nalazi se natpis: „EX·SM·Casino·MDCCCLXXX“ („Iz svetoga Monte Casina, 1880.“).

Foto: Wikimedia, Medalja sv. Benedikta, stražnja strana

Na poleđeni medaljice nalazi se križ s utisnutim slovima riječi: C·S·S·M·L („Crux sacra sit mihi lux“ – „Neka mi križ bude svjetlo“) i N·D·S·M·D („Non draco sit mihi dux“ – „Neka mi zmaj ne bude vođa“). U uglovima križa nalazimo početna slova C·S·P·B („Crux sancti patris Benedicti“ – „Križ svetoga oca Benedikta“). Uz rub medaljice utisnuta su slova: V·R·S·N·S·M·V te S·M·Q·L·I·V·N („Vade retro Satana, nunquam suade mihi vana – sunt mala quae libas, ipse venena bibas“ – „Odlazi, Sotono, ne savjetuj me ispraznostima – zlo je to što nudiš, sam pij svoj otrov“). Na vrhu, u sredini, utisnuta je riječ „Pax“ – „Mir“ ili ponekad Kristov monogram IHS (grč. Iesus Hristos – Isus Krist).

7.5. Sveti Benedikt poručuje

Kao onaj koji je proglašen svecem zaštitnikom Europe, kao onaj koji je prepoznat kao zaštitnik graditelja i poljodjelaca, sveti je Benedikt s razlogom odabran i kao tihi zaštitnik ovoga dijela autoceste A5. Kao i svaki idući dio, tako ćemo i ovaj prvi dio putovanja hrvatskim autocestama završiti jednom duhovnom misli da nas i dalje prati ne samo na putovanjima diljem autocesta, već i na našem životnom putu!

Foto: HAC, Spomenik sv. Benediktu, smjer Beli Manastir

Stoga, „svi gosti koji nam dolaze neka budu primljeni kao Krist, jer će on reći: ‘Gost bijah i primiste me.’ Svima nek se iskaže prikladno štovanje, osobito domaćima po vjeri i hodočasnicima“ (Pravilo sv. Benedikta, 53. poglavlje).

vlč. mr. sc. Tomislav Hačko